Marko Cindrić

“Željna komunikacije s vanjskim svijetom, zatvorena u bolničku sobu pretrpanu njezinim osobnim stvarima, knjigama, pismima, novinama, hranom, jogurtima, palentom, maslinama, aromatičnim uljima i mastima kojima je mazala strumu ili umrtvljenu nogu, Vesna se voljela šeretski šaliti i sa svojim nezavidnim položajem. Tako je 4.lipnja 2005. godine na vratima sobe izvjesila oglas. A u njemu je pisalo:

''Ja sam 83-godišnja V.P. Najimućnija sam starica u Hrvatskoj. Posjedujem:
3,5 milijuna napisanih slova u rukopisu
3,8 milijuna tiskanih slova, u knjigama
2,5 milijuna slova u prevedenim knjigama
1,5 milijun slova još nepotrošenih, u glavi.

P.S. Ove posljednje ostavljam kao teško potrošenu robu milim i dragim neznalicama, ljenčinama, kukavicama, lažljivcima i licimjerima”
― Denis Derk, Posljednja volja Vesne Parun : Antologija nesretnih sudbina

“Prijateljstvo je neophodno čovjeku za dobar rad pamćenja. Sjećati se svoje prošlosti, nositi je uza se, to je možda nužan uvjet da se sačuva, kako kažu, integritet svoga 'ja'. Da to 'ja' ne zakržlja, da sačuva svoj obujam, potrebno je zalijevati sjećanja kao cvijeće u loncu, a to zalijevanje traži stalan dodir sa svjedocima prošlosti, to jest s prijateljima. Oni su naše zrcalo; naše pamćenje; ništa ne tražimo od njih osim da s vremena na vrijeme osvjetlaju to zrcalo da bismo se u njemu mogli ogledati.”
― Milan Kundera, Identity

“Postoje tri velike strasti: alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni, ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina.”
― Meša Selimović, The Fortress

“Prkoseći zakonu gravitacije,u njenom oku je blistala malena suza,
a onda se ipak otkinula i nestala putujući kraj nosića.
Znam,more je potopilo Atlantidu i krckajući stijene kao lješnjake išaralo lolkalnu planetu.
Brzaci lome turbine,a mutne velike rijeke nakrive šešir,pa potope Kinu i Indiju kao veliki bijes… I nikom ništa!
Ali,suza je kraljica! SUZA JE NAJMOĆNIJA VODENA SILA!”
― Đorđe Balašević, Tri posleratna druga