Ivan Ramljak

“A onda mi je došlo do svijesti da je opasno i ovo radosno posmatranje, nisam se više osjećao nadmoćan, ni skriven, oživjelo je nešto neželjeno u meni. Nije to bila strast, već možda gore od toga: uspomena.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Metropolitan policija je uhapsila bugarskog emigranta koji je džepario po terminalu 2 za vreme provale putnika iz tranzita u glavni hol. Kod njega je nađeno više novčanika, satova i nešto nakita. Bugarin nije nalazio da je, u okolnostima u kojma će verovatno ubrzano umreti, krađa besmislena. "A ako ne umrem?" pitao je trezveno. I načelno bio u pravu, bez obzira što je dva sata nakon hapšenja pobesneo. Bio je to slučaj. Mogao je i ne pobesneti.”
― Borislav Pekić, Besnilo

“Njegov je otac Ivo Lisica došao u Beč kao mlad zanatlija pa je tu radom i trudom, svojstvenom Hrvatima samo kad su u dijaspori, stvorio uspješan obrt, promijenio ime u Johann Fuchs, bez želje da se ikad vrati u naš tvrd i nezahvalan kraj, pa se tako i on Josef, rodio kao Fuchs, a ne kao Lisica, iako je to zapravo jedno te isto jer lisica ime mijenja, ali rep nikada, govorio je njegov ćaća Johann rođeni Ivo.”
― Želimir Periš, Mladenka kostonoga

“Anglo-sovjetski "hiljadugodišnji" sporazum trajao je hiljadu minuta i ležao u ruinama pod erupcijom zadocnele savesti jednog špijuna. Svakako će uskoro trebati da se dogovori neki novi. Jer razuman se čovek nije mogao samo naoružavati. Morao je verovati da oružje neće upotrebiti. To mu je obezbeđivalo moralno pravo da ga i dalje pravi. Time su podsticani novi sporazumi o razoružavanju, u koje nitko ozbiljan nije verovao, a ovi davali podstreka novom naoružanju, koga niko nije ozbiljno hteo. Sve se, dakle, odvijalo u olimpijskom lakoatletskom tempu, bez izlišnih ceremonija.”
― Borislav Pekić, Besnilo