Antula

“Bilo bi "vrlo neumjesno", upravo odbojno spram života, kad bismo u ljubavnim stvarima htjeli povući "čistu" granicu između pobožnoga i strastvenog. Što bi tu uopće značilo "čisto"? Kakav neodređeni smisao i dvoznačnost! Mi se tome otvoreno podsmjehujemo. zar nije dobro i veličanstveno što jezik ima samo jednu riječ za sve što ona podrazumijeva, od najpobožnijeg do najputenijeg i najpohotnijeg? To je posvemašnja jednoznačnost u dvosmislenosti, jer ljubav ne može ni u najvećoj pobožnosti biti bestjelesna niti može biti u najvećoj tjelesnosti bez trunka pobožnosti, ona je uvijek ona sama, kao prefrigana životna radost i kao najveća strast, ona je simpatija za organsko, ganutljiv i sladostrastan zagrljaj onoga što je namijenjeno raspadanju. Neodređen smisao? Pa pustite, zaboga, neka smisao ljubavi bude neodređen! Ta je neodređenost sam život i ljudskost, i kad bi se čovjek zabrinjavao zbog te neodređenosti, to bi značilo da mu tragično nedostaje lukavosti.”
― Thomas Mann, The Magic Mountain