Antula

“Čovjek je mjera svih stvari, rekao je još. Neotuđivo je njegovo pravo prosuđivati o tome što je dobro a što zlo, što je istina a što opsjena, i jao si ga onome tko se usudi da ga zavede i da mu pokoleba vjeru u to njegovo stvaralačko pravo!”
― Thomas Mann, The Magic Mountain

“Bilo bi "vrlo neumjesno", upravo odbojno spram života, kad bismo u ljubavnim stvarima htjeli povući "čistu" granicu između pobožnoga i strastvenog. Što bi tu uopće značilo "čisto"? Kakav neodređeni smisao i dvoznačnost! Mi se tome otvoreno podsmjehujemo. zar nije dobro i veličanstveno što jezik ima samo jednu riječ za sve što ona podrazumijeva, od najpobožnijeg do najputenijeg i najpohotnijeg? To je posvemašnja jednoznačnost u dvosmislenosti, jer ljubav ne može ni u najvećoj pobožnosti biti bestjelesna niti može biti u najvećoj tjelesnosti bez trunka pobožnosti, ona je uvijek ona sama, kao prefrigana životna radost i kao najveća strast, ona je simpatija za organsko, ganutljiv i sladostrastan zagrljaj onoga što je namijenjeno raspadanju. Neodređen smisao? Pa pustite, zaboga, neka smisao ljubavi bude neodređen! Ta je neodređenost sam život i ljudskost, i kad bi se čovjek zabrinjavao zbog te neodređenosti, to bi značilo da mu tragično nedostaje lukavosti.”
― Thomas Mann, The Magic Mountain

“Misli su se nakratko zaljubile u postojanje pa smo ponosni što jesmo. I naši koraci, lišeni sanjalačke stidljivosti, kaljaju sjene, gazeći ih samouvjereno i sigurno. Trenutak budnosti, samo trenutak, i mreže pri proste stvarnosti pucaju pa možemo vidjeti što smo: iluzije vlastite misli.”
― Emil Cioran, Breviario de los vencidos

“Budući da te nikakva prirodna sklonost ne nagoni na djelo i njegovo dovršenje, zašto tako silno težiš samoostvarenju? I budući da ne osuđuješ dokolicu, što te tjera na užurbanost i djelovanje? Odakle grižnja savjesti što tratiš vrijeme kad znaš za njegovu uzaludnost?”
― Emil Cioran, Breviario de los vencidos