Naida Ahmetović

“Sretan je putnik koji je dugo putovao, po hladnoći, lapavici, i blatu, naslušao se zveke zvoncadi, davao kola na opravku, svađao se i imao posla sa bunovnim upravnicima poštanskih stanica, sa kočijašima, kovačima i svakojakim usputnim huljama – pa na kraju krajeva ugleda poznati krov i svjetlost što iz kuće do njega dopire; kad ugleda poznate sobe, čuje radosne uzvike čeljadi koja mu trče u susret, žagor i trčkaranje djece, tihi govor što umiruje dušu i što se prekida vatrenim poljupcima koji su kadri rastjerati sve tužne misli. Sretan je čovjek koji ima porodicu i takav kut; ali teško samcu.

Sretan je pisac koji, ne obazirući se na dosadne mrske karaktere što zaprepašćuju svojim čemernim životom, približava se karakterima što ispoljavaju uzvišeno čovjekovo dostojanstvo; koji je iz ogromne društvene kolotečine, gdje se svakodnevno okreću mnogobrojna lica, izabrao samo malo izuzetaka; koji ni jedanput nije iznevjerio uzvišenu skladnost svoje lire; nije se spuštao sa svoje visine ka nesretnoj, ništavnoj braći svojoj, i koji je, ne dotičući se zemlje, sav se predao svojim divno opisanim junacima što su visoko nad zemljom. Dvostruko se može pozavidjeti njegovoj odveć lijepoj sudbini; on je među svojim junacima kao u rođenoj porodici; a, međutim, daleko i glasovito raznosi se slava njegova. On je okadio ljudske oči kadom što zanosi, on im je divno polaskao, sakrivši ono što je u životu žalosno, a pokazavši im uzor čovjeka. Svi, pljeskajući rukama, jure za njim i prate njegova svečana kola. Zovu ga velikim, svjetskim pjesnikom koji se visoko uzdiže nad svim ostalim genijima cijeloga svijeta, kao što se orao uzdiže nad ostalim pticama što visoko lete. Kad se njegovo ime samo izusti, trepet obuzima sva mlada, vatrena srca; suze zahvalnosti blistaju se u svim očima. Nema mu ravna u sili – on je bog!

Ali nije takva sudbina i drukčija je sreća pisca koji se usudio da iznese na vidjelo sve ono što je svaki čas pred očima, a što nemarne oči ne vide, svu strašnu, potresnu kaljugu od sitnica što sputavaju naš život, svu sudbinu hladnih, ništavnih karaktera što se svaki dan sretaju i vrve po našem ponekad čemernom i tegobnom zemaljskom putu, i da ih snažnim, neumitnim dlijetom iznese reljefno i jasno pred oči cijeloga svijeta. On neće požnjeti slavu da mu svijet pljeska, on neće vidjeti suze zahvalnosti, ni jednodušnog ushićenja ljudi koje je uzbudio; njemu neće potrčati u susret šesnaestogodišnja djevojčica, zanesene glave i s herojskim poletom; on se neće zanijeti opojnim čarom uzvika koje je sam izazvao; on, najzad, neće uteći od savremene kritike, od pretvorne, pakosne kritike, koja će nazvati ništavnim i sramnim njegova djela koja je on s velikom ljubavlju stvarao; odrediće mu prezrenja dostojan kut među piscima što vrijeđaju čovječanstvo; prišiće mu osobine junaka koje je on opisao; oduzeće mu i dušu, i srce, i božanstveni plamen talenta; jer savremena kritika ne priznaje da su podjednako izvrsna i stakla kroz koja se sunce gleda i ona koja pokazuju pokret najsićušnijih insekata; jer savremena kritika ne priznaje da treba mnogo duboke duševne jačine da bi se obasjala slika, uzeta iz ništavnog života i da bi se od nje načinilo uzor-djelo; jer savremena kritika ne priznaje da otmjen, ushićen smijeh zaslužuje da naporedo stane s uzvišenim lirskim zanosom, i da stoji čitava provalija između takvog smijeha i kreveljenja pajaca po vašarskim komedijama. Ovo ne priznaje savremena kritika, već će sve okrenuti na prijekor i bruku nepriznatome piscu, i, odbačen od svih, bez odziva i priznanja publike, bez pomoći, kao samohran putnik, ostaće on sam nasred puta. Težak je njegov poziv, i gorko će on osjetiti svoju usamljenost.”
― Nikolai Gogol

“If I have one message to give to the secular American people, it’s that the world is not divided into countries. The world is not divided between East and West. You are American, I am Iranian, we don’t know each other, but we talk together and we understand each other perfectly. The difference between you and your government is much bigger than the difference between you and me. And the difference between me and my government is much bigger than the difference between me and you. And our governments are very much the same.”
― Marjane Satrapi

“No altar, no belief, no holy book... have ever been able to reconcile the rich and the poor, the exploiter and the exploited. And if Jesus himself had to take the whip to chase them from his temple, it is indeed because that is the only language they hear.”
― Thomas Sankara

“Studentima sam, kad prvi put uđem na čas, govorio: Vi budite šta hoćete, govorite i pišite jezikom kojim hoćete, ali treba da znate – moj jezik se zove srpsko/hrvatsko/bosansko/crnogorski. Po naciji sam Crnogorac, ali to nije ništa opasno, svega pet posto, to je vrsta hobija, kao skupljanje markica ili leptirova. Karadžićeve granate vratile su me mom etničkom porijeklu, ali sam duhovno ostao Jugosloven. Tačnije, granice mog jezika su granice moje domovine, i sve najbolje što su četiri naroda stvorila na tom jeziku smatram svojom babovinom.”
― Marko Vešović