Maja

“Čovek potopljen u stvarnost gubi od kritičke moći koliko je teška njime zauzeta stvarnost.”
― Borislav Pekić, Besnilo

“A i Burazer je umro. Kad kažem da je i on umro prosto me dođe sramota, pa i po tome vidim da je smrt bestidna. On grijeha nije imao, a hoće li gore odgovarati zato što je rakiju pio, to ne znam. Bogu, doduše, u početku nije ni na kraj pameti bilo da brani pit, ali kad je nakon šestotina godina uvidio da ljudi kvare rakiju, a rakija ljude, onda je moro.

A da Burazer grijeha nije imao sudim po tome što je poštovao »nimet«. A evo kako.

Pošao on jedared sa svojim pajdašima na akšamluk. Za one koji ne znaju šta je to akšamluk, a izgleda da to više niko ne zna, moram reći da je to: k a d s u n c e z a đ e k r a j k a k v e v o ­ d e u šu t n j i p i j e n j e r a k i j e u z m e z u. Može se koja i prozboriti, ali samo da bi se šutnja održala.. Svi su, određenu sumu dali »u paj«, ali Burazer nije imao sitnih, pa je ponudio đinar-dva više, što njegovi jarani odlučno odbiše. »Idi«, vele, »vrati se u čaršiju, razmijeni, pa donesi.« A bili su već preko mosta. Burazer se vrati, usitni i jedva ih stigne. To mu je već bilo načelo ćejf. Kupe rakiju, svakom polovka i jedno tridesetoro jaja.

»Kako ćemo jaja?«—pitaju. »Sve u čimbur!« — odgovaraju. »Zašto sve u čimbur?«, pita Burazer, »zar nije bolje nešto skuhati?«...»Jok«, odgovaraju, »sve u čimbur.« Uzmu tepsiju, zapale vatru, ubiju tridesetoro jaja, pa onda odu još granja da sakupe, a Burazera ostave da pazi na čimbur. Krivo Burazeru što je moro u čaršiju da sitni novce, a ni oko jaja ga nisu poslušali, pa skine gaće i posere se po sred onog čimbura...»Izašlo«, tvrdio je poslije, »zdravo govno, mogli su ga okružiti, pa ono oko njega baciti, a ostalo pojesti...«Kada su se jarani pomolili i vidjeli šta je bilo s čimburom svima je ono granje poispadalo iz ruku. Uzeli su tepsiju i bacili je u potok. Burazeru su odmah odijelili njegovu polovku i taj dan sa njim nisu pili.

— Da si ti kakav čovjek — govorili su — ne bi u nimet nuždu vršio!

A Burazer je tvrdio:

— Jaje nije nimet, jer je iz kokošije guzice izašlo...”
― Nedžad Ibrišimović

“Psychoanalysis provides truth in an infantile, that is, a schoolboy fashion: we learn from it, roughly and hurriedly, things that scandalize us and thereby command our attention. It sometimes happens, and such is the case here, that a simplification touching upon the truth, but cheaply, is of no more value than a lie. Once again we are shown the demon and the angel, the beast and the god locked in Manichean embrace, and once again man has been pronounced, by himself, not culpable.”
― Stanisław Lem, His Master's Voice

“Is it possible that the relationship between humanity and evil is similar to the relationship between the ocean and an iceberg floating on its surface? Both the ocean and the iceberg are made of the same material. That the iceberg seems separate is only because it is in a different form. In reality, it is but a part of the vast ocean.…”
― Liu Cixin, The Three-Body Problem