Shinigami

“Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja reč u šumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.

Od mog priviđ0enja ti si cela tkana,
tvoj plast sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.

A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.”
― Jovan Dučić

“... ni u najvećem gradu, nad čijim ulicama vise samo uska platna neba, proleće se ne da sakriti.
... ima dva načina da se bude veseo i sretan: imati mnogo novca ili imati veliko mišljenje o sebi.

Ja mislim da se misao o Bogu začela pred velikom pučinom ili usred pustinje, jer se samo tamo mogla steći ideja o neizmernom i večnom. Zato ljudima rođenim pored mora pučina izaziva samo besnu ljubav za život.
Tako je i Bog jedna istina srca. Zato ga nece ni ubiti razum, jer ga on nije sazdao...

Umreti u lepoti, to izgleda vrhunac života na zemlji.

... lepota se izgubila zato što je postala lepa za ceo svet.

Ne kajem se za grehove koje sam učinila, nego za one koje nisam učinila.

Ima nešto savršenije od lepote stvari u prirodi: to je sve ono što je ljudska misao dodirnula i ljudska lepota osvestila.”
― Jovan Dučić, Gradovi i himere

“It was the best of times, it was the worst of times, it was the age of wisdom, it was the age of foolishness, it was the epoch of belief, it was the epoch of incredulity, it was the season of light, it was the season of darkness, it was the spring of hope, it was the winter of despair.”
― Charles Dickens, A Tale of Two Cities