Valentina

“Sa smrću poznate osobe nešto naše, ili onaj dio nas koji je ta osoba pamtila, nestane. Tako se naš svijet smanjuje. Tako mi iz svijeta iščezavamo.”
― Semezdin Mehmedinović, Mali roman o tišini

“Svoje bogove su jedni pred drugima jedino psovali. Jedino su ih tada spominjali. Muslimani su inače psovali Isusa, a katolici Allaha, ali kad bi bili zajedno, onda su svi jebali svoje bogove.
Tako se poštivala tuđa vjera.”
― Almin Kaplan, Trganje

“Toga će još više biti poslije rata, nakon što ljudi shvate da će pucnji, vriska i tuga neizgovorena još dugo odjekivati u sjećanjima i da će se svako svome stadu još više prikloniti. Siguran sam da su oni koji su sve to i smislili dugoročno računali i na takav ratni profit. Trebalo je dokazati, krvlju na kamenu zapisati, da ne možemo živjeti zajedno. Svakih nekoliko decenija jedni druge krenemo goniti i išćerivati, na kućnom pragu rafalom u pola rečenice presijecati, svaka generacija mora zapamtiti krvoproliće. Danas je porazno kada se vidi i osjeća kako te tadašnje crne slutnje, na žalost i na našu tragediju, i nisu tako daleko od istine. A to što neko možda privatno pokušava sačuvati jednu humaniju sliku svijeta, tako što traži dobronamjerne ljude, ipak je samo pojedinačna vizura koja nema puno veze sa realnošću.”
― Namik Kabil, Beskućnik

“Ne smeta mi dijaspora, ne smeta mi njihov osakaćeni srpsko-hrvatski, ne smeta mi ni kapitalizam kojem su dotrčali kao u naručje debele maćehe. Smeta mi njihova nostalgija i svi ti gradovi koji u njihovim glavama bujaju i cvjetaju u nešto što nikada nisu bili.”
― Lana Bastašić, Crveni kofer