Status Updates From Plameni inkvizitori 1 (Plam...

"Odlučio sam da nikada ne saznate ovo što sam vam sad otkrio. Vi ste to saznali i evo, to je onaj žig poniženja kojim je ožigosano moje čelo. Knez Okićki prije bi svisnuo nego priznao ljubav onoj koja ga odbija i ljubi drugog. Taj drugi bio ke samo utvara... Varka. Zaklon. Nista do li lijepi srebreni zaklon."

KAKO JE LIPO BIT U PRAVU!! MOJ FANFIKCIJAKI NOS JE JEBENO POVONJA OVI SHIP YESSSS

Polagano i tiho prilazi k njok, klekme i položi joj glavu u krilo. "Moja... moja si. Je li to bajka, draga? Predraga... Smrtno ljubljena."
"Tvoje usne dale su mk u kraljevskom dvorcu na Griču prvi muški cjelov... Tomo, ja ti ga sad vraćam"
Njezije svježe rascbale usne približile se njegovim žednim i opojnim..

🥺💖

Zora je svanula. U dvorcu se sve budi a on čeka i ne miče se. Sva mu duša nije drugo nego strepnja. Ujednom dohiti Kozak.
"Gospodaru, ona hoće da odredite neka se osedla konj."
On pokrije lice rukama a Kozak hitro nastavi "Ne znam što joj je..Evo ona kaže ovako: reci gospodaru da osedla konja za me da idem ili da pošalje po popa."
A tomu obuze groznica. "Kozače, idi! Osedlaj konja!"
"Pustit ćete da ode?

NAPOKON

"Neću slati bratu glasnika jer nestalo je ubice - nestalo je obećanja, ja sam oslobođena. Sama se oslobađam svega; obećanja bratu i svoje odluke da ne pođem ni za koga"
Sve dublje spušta se njegova glava te ne vidi njen pogled upravljen u njega.
"Tomk, ja hoću da pođem za muža koji ljubi mene više nego čitav svijet... To ste vi, Tomo!"
Zateturao je kao pod praskom groma.

OVO!!
i onda je jos odgovara od toga jer uff

"Zar se ne kanite ženiti?"
"Nemam koga da uzmem..."
"A kraljevna Tajana?"
"Ona sanja o drugom, a ja nikad nisam mislio da je prosim. Odviše je to visoko..."
"Nekoć krvnikova kći, sada kraljevna. Čudna je to sreća..Vele ljudi da sreću nosi u sebi i tko jok s epribliži toga smađe dobro. Jeste li opazili?"
"Meni nije sklona ni ona ni njezina sreća."

uff ivane moj šta si angsty 💘

"Dorjo shvaćam tvoju bojazan, ali kad svi ovi događaji padnu u zaborav bit ćeš sretna. U tvojim očima gori mladoat, zatomljuješ je, svladavaš žar svojeg srca. U našoj je krvi - oboke smo jednaki ocu.Zgriješio bih sebi kad bih dopuatio da se skloniš svijetu i njegovu životu."

ja volin kako ke ivan tako dobar brat prema njoj iako mekad pretkera s nekkm stvarima al jbg 13st kontekst. priznaj vise da si sokol ivanee1

"Okrivljuje tebe što u Požegi nije vidjela viteza i što se vitez nije oprostio s njome prije boja.
"Oprostio?Nije li se on zanavijek s njome oproatio na Ozlju?On je svoje djelo i riječ održao." Nakon duge tišine knez napokon "Dobro, razgovarat ću s njom"
Dorja odmahne glavom "Uporno tvrdi da bi se vitez sastao s njome a da si ti to zapri-"
"Dovedi je da govorim s njom."
"Neće doći"
On kao da je i ne čuje "Idem k njoj

"Ali uistinu se odričeš Tajane?"
"Odričem, naravno..."
"I baš tako lako?"
"Zašto da mi bude teško?"
"Mislila sam... Mislila sam da je ti možda ljubiš. Bit će da sam se prevarila..."
"Jest, prevarila si se. Usrećio sam je; rijetko se kad vitezu dogodilo da je tako usrećio djevicu vrativši joj slobodu."

ivane ništa ti ja ne virujen! #ivajana ftw! ❤️‍🔥

"Knez mi je oteo viteza i drugaricu.. Kako je okrutan!"
"Ne okrivljuj ga. On sam trpi,čitam mu to s lica."
"Ne može on patiti..Ne može jer nema u njega srca."
"Varaš se Tajano!"
"Ne varam. Tko ne može ljubiti ne može ni trpjeti."
"Tko zna koliko on ljubi, Tajano..."
"Knez? Nikad ne bi mogao nikoga ljubiti!
"Slutim da samo zna prikatiji i zgaziti svoje srce"
"O kakvo srce! Nikad to srce nije osjetilo ljubav!"
#ivajana

"Ti Dorjo, meni ovako?!S tobom sam podijelio sve svoje nade onog dana na snježnoj poljani pod Budimom.. Sjećaš li se? Poput umnog muža ti si primila moja razlaganja, prešla na stranu mojih osnova makar u pogibelji. Što se zbilo Dorjo?"
"Ono što i s vojvodom. Više od mene ljubi krunu, a ja više od njega ljubim sebe- svoj ponos, svoju čežnju da budem ljubljena više od svega na svijetu. Neću poći za njega, Ivane."

"Tajana je čarobna... Ne vjerujem da njezine velike crne oči ne ostavljaju trag u tvojem srcu."
"Moje je srce ispunjeno samo jednim jedinim ciljem i ljubavlju: zakletvom da ću osloboditi domkvinu od tuđinske vlasti. Za drugo nemam oči ni srca... Ničega."

ma de ivane, ne kenjaj. stvarno pritjeruješ više s ovim častoljubljem oladi malo - ne poriči mi shippanje s tajanom!!!

Dorja zalomi rukama i pođe do sjedala.
"Lomača!Krv! Boj! Otimačina,zasjeda, uhode!! U kakvo to živimo doba?!Zar su tako živjeli ljudi prije nas...?Hoće li tako živjeti nakon nas? Dovijeka? Zar ljudsko srce ne poznaje nikakvih dobrota..?"
"Nije li Mirena bila dobra?"
"Dobrotu vuku zlikovci na lomače..gdje je dobrota čovjeka?"
"Oporavlja se od progona zloće..ali doći će. Moramk jok pomoći da utire pute, a ne jadikovati

"Tajano čuješ li? Ponosna kneginjica Okićka, koja je trebala položiti krunu na svoju glavu, ljubi viteza koji mora skrivati svoj obraz..."
"I ja ljubim viteza koji skriva obraz."
Pogledala je čudnovato "Ako je i on otimač?"
Tajana slegne ramenima "Srce to ne pita."

tajana je tako shipperski chill, volin je

Zadrhatala je i nemoćna klone na njegovim grudima. Mozak kao da joj je zastao. Misli zamrle, samo srce bije u mladim grudima kao da se po njima razlila bujica. Zna samo da obujmljena drži Tomu oko vrata, osjeća kako ju je čvrsto atisnuo uza se i gubi se kao u snu.

🫠

"Zašto je tako blijed? Tomo! Tomo, zar me ne čujete?"
On je gleda, zjenice su mu pune svjetlosti.
Njezina se ruka spusti na njegovo čelo. "Čujete li, Tomo? Kako vam je? Je li vam jako zlo?"
Ona se sagnuka k njemu, a on joj gleda u oči. "Nikad mi u životu nije bilo tako dobro..."

ajme napokon više dorjo!! idemoo tomo 💪🏻

"Svaka žilica u mome tijelu trepti kao da nešto strahovito viče u mojoj duši. Od te vike spopade me užas, neznani užas. Trebala sam skočiti u more!"
"Znam ja uzrok tvome užasu, Dorjo."
"Što znaš?!"
"Svojim si ušima čula zašto je Tomo ovdje.Ti, anđeo učinila si od njega đavla. Dorjo, ne gledaj me tako... ubila ga je ljubav prema tebi.Ljubav velika i divlja kao more pod nama.Takav je Tomo. U tebi viče tvoj užas od toga

"Znate li vi što sam vam jednom pričao kad ste me pitali radi čega sam s kopna utekao moru?"
"Pa rekli ste da vas je ostavila vjerenica."
Tomo kimne pa nastavi "Eno dogodilo se čudo... Moja vjerenica je ovdje" Pokaže na Dorju.

✨️ DAJEM RIJEČ I KUNEM SE NA ČAST SVOGA MAČA - JA SAM JE VJERIO SVOJIM USNAMA NA GRIČU U KRALJEVSKOJ PALAČI! PRVI MUŠKI CJELOV PRIMILA JE OD MENE, MOJA JE. ✨️

dorja: *klecaju kolina*

Doba je večere. Dvorani poredani čekaju u dnu blagavaonice. Privikli su svoju slobodu i živote vječnoj nesigurnosti u kraljevu milost znajući da njihovim sudbinama vitlaju hirovi strasti. Uvjerenje da su svojim porođajem pravedno stekli ovu kob, sagiblje im glave u neotpornoj poniznosti. Nesvjesni čovjek biva robom.

plus činjenica da se poglavlje zove: kad se proždoru vukovi? opako. jebeno opak opis.

Svemir je kao crno more što se izlijeva na zemlju. Potoci jure nizbirdice. Poljane se pretvaraju u jezera.

ovaj opis 🤌✨️

"Kada će me jednom ovo minuti, kneže?"
"Kada zaboravite onaj zaklon viteza Sokola"
Tajana se trgne. "Ne spominjite ga!"
"On je taj... On je uzrok vašoj boli, nitko i ništa drugo do li on." Knez tiho izdahne te nastavi "Tajano vi ginete radi njega jer ga ljubite... a on pripada njoj."
"Ne, ne, ne. Zrak me guši. Volim viteza kao oca.
"Da je barem tako... ali vaše oči su vlažne."

AKO NJIH DVOJE NE ZAVRSE SKUPA JAO MENI

"Zarobljujem vas u kraljevo ime!"
"Baba se zarobljuje riječima, vitez samo mačem!"
Dorji se glas učini poznatim pa izađe iz skloništa i pojavi se na čistini.
"Nisam znao da me zarobljuje kneginjica Okićka.." Vitezov glas kao da je izgubio svaku primjesu srdžbe od prije. "Evo me, Vama na zapovijed gospo! Slušam."
Belko se ne miče "On se vama pokorava kneginjice?"
Dorja tiho izdahne. "Pustite me k njemu."

evo nas opet

"Ja ću gore s vrhunca Okićgrada gledati svoje djelo... u samoći."
"Moj brat u samoći?Okićki knezovi ne žive skrštenih ruku,Ivane."
On slegne ramenima."Meni je tako suđeno."
"Ali zašto?"
Mladi se knez nasmije. "Zato što ne nosim zaklona pa nijedna žena ne luduje za mnom"
"Bojiš se ljubavi, braco?"
Tren tišine a onda joj odgovori "Ljubav je lančani most po kojem ulaze najhrabriji vitezovi..moja bitka završava u boju."

"Viteže, zar ne čujete?"
"Kokega me vraga budiš? Hoće mi se spavat!"
"Sova ćuka negdje u dvorcu.. to nosi smrt"
"Ma briga me nek nosi, ne marim živjeti svakako"
Tomo ponovno zaspe.
""Gospodine viteže! Molim ne spavajte"
"Daj mi mira!Ponoć je, to dusi odu pa nose sovu... Zar ne znaš da je dvorac uklet?"
Tomo zijevne a odmah zatim ćukanje.
"Jao, jao strah me! Viteška mil-"
"Jedan jedini glas i mrtav si!"

varinodsmija!

"A što kaniš sada?"
"Dobiti od vas konja da nađem svoju četu pa onda na bogate trgovce da im razveselim dosadna putovanja."

tomo aka covik od sto kostima i talenta aka pravi renesansni covik aka utemeljitelj renesanse 😎

"Dorjo, nešto mi je nejasno."
Ona se namršti. "Ne znam na što smjeraš"
"Na što si smjerala TI kad si savjetovala kraljicu?"
"Da pomognem svima,najviše nama."
"I pod izlikom da će ugrabiti kraljevića navela kraljicu da ga pomiluje..Dorjo, sebe si založila za razbojnika!"
"Nije lijepo što mi tako govoriš. Tomo je smion, Joakim će mu vjerovati"
"Koješta! Htjela si mu spasiti život!"
"Zašto bih?"
"E to pitaj sebe,sestro"

"Ja?! Ni na kraj pameti mi nije da se potucam okolo goneći Joakima, pogotovo kada mi je vaš brat dosudio udobno mir na drugom svijetu...
"Život je svakome najmiliji, viteže.."
"A ja sam užio sve što sam htio do dna!"
Dorja mu priđe bliže i dotakne rukav. "Tomo, časno ste se vladali kad ste me u dvorani zatajili"
On je pogleda podrugljivo i nasmiješi se. "Vaša milost sigurno ne umišlja da sam to učinio za vas"

jesii

"Što ćemo sa srećonošom, gospodaru?"
"Odvest ćete je u dvor i predati kneginjici."
"Aha, zato ste odlučili spasiti srećonošu! Da je odvete kneginjici, znam ja!"
Tomo ga prostreijeki oštrim pogledom. "Zgrabit ću te i baciti dolje na njihov ražanj."
Kozak kao da nije opazio prijetnju u gospodarevim riječima. "Ah kad bi vam i srce bilo kao riječi..."
"Riječ bi krepala da je zamočim u gorčinu svoje zlobe" promrmlja on.

"Da vam srećonoša nije rekla da vas čekaju vješala, već bi mi oscurile oči tugujući na vašem grobu.
"Već su ti iscurile. Vidi tamo... Mi u duplje a ono pod njima neprijatelj"
"Ne vidim ništa"
"Slijepče!Tamo između drvlja nešto se dimi, a medvjedi ne lože vatru."
"Svuda vas čekaju vješala, nije pmaetno da idemo"
"Šumski vuk namiriši ljude i ne predomišlja se a ja nisam kukavniji od vuka, Kozače."

tomo sass is back

"Ili ćeš se sa mnom boriti ili ću te zarobiti da mi u logoru paseš konje."
Henrikove se usne zapjene "Svoj plemeniti mač da obešćastim tvojom razbojničkom krvlju?
"Hoćeš li pasti moje konje onda? Bori se ili robuj!"
Henrik razabere da mu nema izlaza. "Plemeniti pradjedovi moji, oprostite mi što ću obešćastiti vaš mač..."
Tomo se nasmije. "Ne brini, pripazit ću da se ne zarumene tvoji plemeniti pradjedovi."
😂

"Zašto ste me doveli u svoj dvor a znali ste da se neću nikad pokoriti?Zašto ste me mučili?"
"Da vas slomim"
"Zašto ne neku drugu?"
"Iz osvete prema vašem bratu.Nazivao me razbojnikom pa sam mu trebao vratiti
"A što vam je omda skrivio vojvoda koji vas ni ne pozna?"
"Ah, vojvoda!To znači zabrinjava vaše srce" nasmije se Tomo. "On je kukavica! Vjeri djevojku koja je meni dala svoj prvi cjelov.Samo ja imam pravo na vas