Status Updates From Racconti di Pietroburgo

GLAVA 2 - NOS
Poglavlje II
Kovaljov se budi i u ogledalu vidi da nema nosa te spirališe u paniku i zapućuje se šegu policije. Ulicom usput ugledao je gospodina u mundiru u rangu državnog savjetnika - TO JE BIO NJEGOV NOS?? Nos odlazi kočijama ka Kazanskoj sabornoj crkvi. Kovaljov ih je pratio i u crkvi popričao sa svojim nosom i pokušao ga ubijediti da je on njegov nos, a nos se uvrijedio.

GLAVA 2 - NOS
Poglavlje I
Petrograd 25. mart. Berberin Ivan Jakojević i njegova supruga Praskovja Osipovna provode naizgled obično jutro dorčkom i ispijanjem kafe. Neobično sve dok Ivan nije našao nos koleškog asesora (majora) Kovaljova. Opšta panika i haos. Berberin odlazi u grad da negdje sakrije dokaze i baci nos u rijeku Nevu sa Isakijevskog mosta, ali mu ne ide od ruke - policijski nadzornik ga je vidio.

“Meðutim, pored fenjera, i sve drugo je obmana. Nevski prospekt laže u svako doba, ali najviše onda kada se noć u vidu zgusnute mase spusti na ulicu i odvoji bele i bledožute zidove kuća, kada grmljavina i blesak ispune čitav grad, kada mirijade kočija nagrnu sa mostova, dok kočijaši viču i skaču na konje, i kada demon lično pali fenjere samo zato da bi sve prikazao u lažnoj boji.”

Kraj Nevski p.

Pirovog, njemica Šilerova žena, Šiler, Hofman, Kunc.
Burmut i rapé.

Pokušavši da promijeni narav lijepe djevojke tragičnog života, Piskarjov je skrenuo u ludilo, počeo da koristi opium i u najvećem očaju oduzeo sebi život zbog svoje nesrećne ljubavi.

Na 14. strani dolazimo do prvog dijaloga, u kojem je jedan od učesnika mladi Petrogradski slikar po imenu Piskarjov. Pravi poreðenje izmeðu djevojke koja mi se svidjela i Peruðinijeve Bjanke (vjerovatno Bianca slikara Charlesa Edwarda Peruginija). Kontrast italijanskog i petrogradskog slikara (str. 15 i 16)

U tri sata nastaje nova promjena - gužvu kicoša i njihovih žena zamjenjuju činovnici u zelenim vicmundirima. Savjetnici brzog hoda, mladi koleški registratori i sekretari, pognutih glava koje su i dalje u brigama, žure da iskoriste malo svog slobodnog vremena. Poslije četiri sata do sumraka Nevski p. je pust i moguće je sresti samo nesretnike na njemu. Kad padne sumrak Nevski p. vrvi zaljubljenom omladinom.

Period između dva i tri sata, može se reći da predstavlja prestonicu u šetnji po Nevskom prospektu. Kicoški redengot s prvoklasnim dabrovim krznom, divan grčki nos, zanosni zalisci, par bajnih očiju i šeširić, prsten sa amajlijom na kicoškom malom prstu, nožica u dražesnoj cipelici, kravata koja pobuđuje sveopšte divljenje i brkovi koji obezumljuju. Međutim izbijaju tri sata i revija se završava…

Od 7. do 14. strane - opis duha Nevskog prospekta po satima u danu. Svaki period dana obogaćuje Nevski prospekt različitim grupama ljudi… proširiti ovo. U jutarnjim časovima do 12h prospekt je pust, prožet mirisom tek ispečenog hljeba. Nevski prospekt u to vrijeme nije nikome cilj, isključivo sredstvo. U periodu od 12 do 14 časova prospekt je ispunjen vaspitačima, pedagozima i djecom - pedagoški Nevski p.

“Hiljade vrsta šeširića, haljina i marama - šarenih i vazdušastih, kojima su njihove vladnice privržene ponekad i po čitava dva dana - zalsepeće svakog na Nevskom prospektu. Kao da se čitavo more leptira odjednom podiglo sa stabala, pa se poput velikog oblaka komeša nad *crnim kukcima muškog pola*.”

Izdvojila bih jednu rečenicu opisa Nevskog prospekta kao posebnu: “I glomazna blatnjava čizma isluženog vojnika, pod čijom težinom kao da puca i sam granit, i minijaturna, kao perce laka cipelica mlade dame, čiji se vrh okreće prema blještavim izlozima kao suncokret prema suncu… - sve na njemu pokazuje svoju moć ili nemoć.” (str. 8)

Rečenica koju sam ponovo izgovorila nakon određene pauze od (ruskih) klasika glasila je: “Nema knjige do ruskog klasika!”. Od opisa Nevskog prospekta na samom početku romana, pa do početka prvog dijaloga, osjetila sam svaki miris prostora i svaku sijenku na ulici Sankt Peterburga.