Status Updates From Tregimet e Petërburgut

PRIPOVJETKA NOS
Poglavlje III
Nos se odjednom magično ponovo našao na svom mjestu 7. aprila. Zatim se opet pojavljuje berberin Ivan Jakovljevič koji je ponovo, nakon svega, obrijao majora. Major nastavlja svoj život sasvim normalno, zaboravljajući na ranije incidente.
Postavljam pitanje “Da li bi nos mogao da bude simbolika za Boga?”, kojem jaučemo kad je zlo, a u dobrom ga zaboravimo (plus cenzura crkve).

PRIPOVJETKA NOS
Poglavlje II
Ljekar ubjeðuje Kovaljova da je bolje da mu ne namješta nos, te je bolje da ga proda. Kovaljov obeshrabren odluči da piše pismo Potočini da mu vrati nos na lice koji mu je oduzela magijom. Ona mu srdačno odgovara da ne zna o čemu je riječ, te on zaključuje da ona stvarno nije krivac. Po cijeloj prestonici se razglasila priča o Nosu, u raznim verzijama.

PRIPOVJETKA NOS
Poglavlje II
Kovaljov zaključi da je krivac supruga štapskog oficira Podtočina, koja je željela da svoju ćerku uda za njega. Meðutim u tom momentu u predsoblju pojavi policajac, koji je uhvatio berberina sa nosom na Isakijevskom mostu. *Citat o radosti*
Pokušava da namjesti nos, ali mu ne ide od ruke. Zove ljekara.

PRIPOVJETKA NOS
Poglavlje II
Kovaljov odlazi u oglasno odjeljenje da objavi oglas o nestanku vlastitog nosa, odbijaju ga jer misle da je sprdnja. Kovaljov ljut odlazi odatle i zapućuje se ka načelniku policije. Meðutim on mu reče da poštenom čovjeku niko neće otkinuti nos bez razloga i da na svijetu ima svakakvih majora…

GLAVA 2 - NOS
Poglavlje II
Kovaljov se budi i u ogledalu vidi da nema nosa te spirališe u paniku i zapućuje se šegu policije. Ulicom usput ugledao je gospodina u mundiru u rangu državnog savjetnika - TO JE BIO NJEGOV NOS?? Nos odlazi kočijama ka Kazanskoj sabornoj crkvi. Kovaljov ih je pratio i u crkvi popričao sa svojim nosom i pokušao ga ubijediti da je on njegov nos, a nos se uvrijedio.

GLAVA 2 - NOS
Poglavlje I
Petrograd 25. mart. Berberin Ivan Jakojević i njegova supruga Praskovja Osipovna provode naizgled obično jutro dorčkom i ispijanjem kafe. Neobično sve dok Ivan nije našao nos koleškog asesora (majora) Kovaljova. Opšta panika i haos. Berberin odlazi u grad da negdje sakrije dokaze i baci nos u rijeku Nevu sa Isakijevskog mosta, ali mu ne ide od ruke - policijski nadzornik ga je vidio.

“Meðutim, pored fenjera, i sve drugo je obmana. Nevski prospekt laže u svako doba, ali najviše onda kada se noć u vidu zgusnute mase spusti na ulicu i odvoji bele i bledožute zidove kuća, kada grmljavina i blesak ispune čitav grad, kada mirijade kočija nagrnu sa mostova, dok kočijaši viču i skaču na konje, i kada demon lično pali fenjere samo zato da bi sve prikazao u lažnoj boji.”

Kraj Nevski p.

Pirovog, njemica Šilerova žena, Šiler, Hofman, Kunc.
Burmut i rapé.

Pokušavši da promijeni narav lijepe djevojke tragičnog života, Piskarjov je skrenuo u ludilo, počeo da koristi opium i u najvećem očaju oduzeo sebi život zbog svoje nesrećne ljubavi.

Na 14. strani dolazimo do prvog dijaloga, u kojem je jedan od učesnika mladi Petrogradski slikar po imenu Piskarjov. Pravi poreðenje izmeðu djevojke koja mi se svidjela i Peruðinijeve Bjanke (vjerovatno Bianca slikara Charlesa Edwarda Peruginija). Kontrast italijanskog i petrogradskog slikara (str. 15 i 16)

U tri sata nastaje nova promjena - gužvu kicoša i njihovih žena zamjenjuju činovnici u zelenim vicmundirima. Savjetnici brzog hoda, mladi koleški registratori i sekretari, pognutih glava koje su i dalje u brigama, žure da iskoriste malo svog slobodnog vremena. Poslije četiri sata do sumraka Nevski p. je pust i moguće je sresti samo nesretnike na njemu. Kad padne sumrak Nevski p. vrvi zaljubljenom omladinom.

Period između dva i tri sata, može se reći da predstavlja prestonicu u šetnji po Nevskom prospektu. Kicoški redengot s prvoklasnim dabrovim krznom, divan grčki nos, zanosni zalisci, par bajnih očiju i šeširić, prsten sa amajlijom na kicoškom malom prstu, nožica u dražesnoj cipelici, kravata koja pobuđuje sveopšte divljenje i brkovi koji obezumljuju. Međutim izbijaju tri sata i revija se završava…

Od 7. do 14. strane - opis duha Nevskog prospekta po satima u danu. Svaki period dana obogaćuje Nevski prospekt različitim grupama ljudi… proširiti ovo. U jutarnjim časovima do 12h prospekt je pust, prožet mirisom tek ispečenog hljeba. Nevski prospekt u to vrijeme nije nikome cilj, isključivo sredstvo. U periodu od 12 do 14 časova prospekt je ispunjen vaspitačima, pedagozima i djecom - pedagoški Nevski p.

“Hiljade vrsta šeširića, haljina i marama - šarenih i vazdušastih, kojima su njihove vladnice privržene ponekad i po čitava dva dana - zalsepeće svakog na Nevskom prospektu. Kao da se čitavo more leptira odjednom podiglo sa stabala, pa se poput velikog oblaka komeša nad *crnim kukcima muškog pola*.”

Izdvojila bih jednu rečenicu opisa Nevskog prospekta kao posebnu: “I glomazna blatnjava čizma isluženog vojnika, pod čijom težinom kao da puca i sam granit, i minijaturna, kao perce laka cipelica mlade dame, čiji se vrh okreće prema blještavim izlozima kao suncokret prema suncu… - sve na njemu pokazuje svoju moć ili nemoć.” (str. 8)

Rečenica koju sam ponovo izgovorila nakon određene pauze od (ruskih) klasika glasila je: “Nema knjige do ruskog klasika!”. Od opisa Nevskog prospekta na samom početku romana, pa do početka prvog dijaloga, osjetila sam svaki miris prostora i svaku sijenku na ulici Sankt Peterburga.