Status Updates From Petersborg-fortællinger

PRIPOVJETKA ŠINJEL

“I Petrograd osta bez Akakija Akakijeviča, kao da ga nikad nije ni bilo u njemu. Iščezlo je i nestalo biće koje niko nije štitio, koje niko nije volio, koje nikog nije zanimalo i za koje se nije zainteresovao čak ni prirodnjak, koji ne propušta priliku da nabode na čiodu i običnu muvu, kako bi je ispitao pod mikroskopom…”

PRIPOVJETKA ŠINJEL

“Za tren je dobio anginu i kad se dovukao do kuće, nije bio u stanju da izgovori ni jednu riječ, sav je otekao i pao u postelju. Eto kako pogubno ponekad djeluju ukori pretpostavljenih.”

PRIPOVJETKA ŠINJEL

“Akakij Akakijevič ode polako, tužan, u svoju sobu, a kako je proveo noć u njoj, to zna samo onaj ko može da se uživi u položaj drugih.”

PRIPOVJETKA ŠINJEL

Krojač Petrovič
“…Uobičajio da se opija o praznicima, najprije samo o većim, a zatim, bez razlike, i o svim crkvenim, samo ako su u kalendaru bili obilježeni krstićem. S te strane, bio je vjeran pradjedovskim običajima…”

PRIPOVJETKA ŠINJEL

“Valja znati da je i šinjel Akakija Akakijeviča bio predmet podsmijevanja činovnika, čak su mu oduzeli plemenito ime i proglasili ga kaputom.”

PRIPOVJETKA ŠINJEL

“Samo kad bi šaljivdžije prevršile mjeru…on bi govorio “Pustite me, zašto me vrijeđate?”…

“…Dugo zatim, čak i u najveselijim trenucima, priviđao mu se omaleni činovnik s ćelom na glavi kako dirljivo govori: “Pustite me, zašto me vrijeđate?”… I jadni mladić se zaklanjao rukom i mnogo puta u životu zgražavao, otkrivajući koliko je čovjek nečovječan…”

PRIPOVJETKA ŠINJEL

“Dijete pokrstiše, ono pritom zaplaka i napravi tužnu grimasu, kao da je predosjećalo da će biti titularni savjetnik.”

PRIPOVJETKA ŠINJEL

“…Činovnik za kojeg se ne može reći da je bio naočit - omalen rastom, malo rošav, malo rið, pa čak i malo ćorav, s malom ćelom na glavi, izboranih obraza i boje lica za koju se obično kaže da je hemoroidna… Šta se tu može!”

PRIPOVJETKA ŠINJEL

“U nadleštvu… ali bolje da ne kažemo u kom nadleštvu… Danas svaki čovjek u uvredi koja je nanijeta njemu lično vidi uvredu čitavog društva.”

PRIPOVJETKA ŠINJEL

Priča o činovniku Akakiju Akakijeviču Bašmačkinu (bašmak - duboka cipela). Ni na poslu, ni u životu ga niko nije poštovao, nisu ga čak ni primjećivali. Štaviše, kad bi ga i primjetili završio bi kao predmet ismijavanja. Centar njegovog, malog i skromnog, svijeta predstavljao je njegov novi šinjel, koji će ga kasnije odvesti u smrt i zapečatiti njegovu, već tragičnu, sudbinu.

Neste momento, sem terminar a frase, o pintor voltou os olhos para a parede para ver, mais uma vez, o retrato. Os que o escutavam fizeram o mesmo, procurando com os olhos o retrato extraordinário. Mas, para espanto de todos, o retrato não estava na parede. (...)

PRIPOVJETKA PORTRET

“…Dovoljno je da na čovjeka koji je izašao iz kuće u čistom prazničnom odijelu prsne samo malo blata ispod točkova, odmah se oko njega okupi svijet, pokazuje na njega prstom i priča o njegovoj aljkavosti, dok taj isti svijet ne primjećuje bezbroj mrlja na drugim prolaznicima odjevenim u jednostavnu svakodnevnu odjeću. Jer se na svakodnevnom odijelu ne primjećuju mrlje.”

PRIPOVJETKA PORTRET
“Bolje je podnijeti sva moguća proganjanja nego nekoga u mislima proganjati. Čuvaj čistotu svoje duše! Ko u sebi ima talenta, taj mora imati čistiju dušu od svih ostalih. Njemu se neće oprostiti ono što se drugima prašta…nastavak u sl. pasusu

PRIPOVJETKA PORTRET
“Koliko je svečano spokojstvo uzvišenije od razaranja, koliko je čista nevinost svijetle anđeoske duše iznad svih bezbrojnih moći i gordih strasti satane, toliko je iznad svega što na svijetu postoji veliko umjetničko stvaranje…Jer uzvišeno umjetničko stvaranje silazi među ljude da ih uspokoji i pruži im smirenost.”

PRIPOVJETKA PORTRET
“…Blažen je izabranik kome je ona data. Za njega nema u prirodi ništavnog predmeta. U ništavnom je umjetnik stvaralac isto tako velik kao i u velikome; u prezrenom za njega nema prezrenoga, jer iz tog prezrenog zrači velika duša stvaraoca, prezreno se pretvorilo u uzvišeno jer je prošlo kroz čistilište umjetnikove duše.”

PRIPOVJETKA PORTRET
“Tvoj put je čist, ne skreći s njega! Ti imaš talenta; to je najdragocjeniji dar božji - čuvaj ga. Istražuj, pručavaj sve što god vidiš, sve potčini kičici, ali se trudi da u svemu osjetiš osnovnu misao, a najviše - da dokučiš veliku tajnu stvaranja. Blažen je izabranik kome je ona data…nastavak sl. pasus.

PRIPOVJETKA PORTRET

“U umjetnikovoj slici dosta ima mnogo talenta”, reče on, “ali u licima nema svetosti; naprotiv, ima u očima nečeg demonskog, kao da je umjetnikovu ruku vodio zao duh.”

PRIPOVJETKA PORTRET

“Čitava klasa ljudi - pepeljavi, ljudi koji sa svojom odjećom, licem, kosom, očima imaju neku sivu, pepeljavu spoljašnjost, upravo kao dan kada na nebu nema ni nepogode ni sunca, kad nije ni jedno ni drugo: širi se magla i oduzima svaku oštrinu stvarima…ljudi prema svemu ravnodušni: idu i ni u šta ne gledaju, ćute, ni o čemu ne misle.”

PRIPOVJETKA PORTRET

“Dugačka sala bila je prepuna najšarolikije gomile kupaca, koji su se sjatili kao ptice grabljivice na nesahranjeni leš.”

PRIPOVJETKA PORTRET

“Poput kakve harpije sretali su ga na ulici, i svi, čak i njegovi poznanici, kad bi ga ugledali izdaleka, trudili su se da se uklone i izbjegnu takav susret, govoreći da je on dovoljan da im otruje cijeli dan.”

PRIPOVJETKA PORTRET

“Ova užasna strast navukla je nekakvu strašnu masku na njega; vječito je na njegovom licu bio pristudan jed. Huljenje na svijet i poricanje svega sami po sebi javljali su se na njegovom licu.”

PRIP. PORTRET
“Ali se duševno uzbuðenje od toga nije stišalo; i sva duša i tijelo bili su mu do dna potreseni, on je upoznao ono užasno mučenje, koje se kao rijedak izuzetak ponekad javlja u prirodi, kada se slabi talenat sili da se pokaže većim nego što jest, a ne može da se pokaže…ono strašno mučenje koje čovjeka čini sposobnim za zločin. Obuzela ga je strašna zavist, zavist do ludila…”

PRIPOVJETKA PORTRET

“Slava ne može pružiti nasladu onome koji ju je ukrao, a nije je zaslužio; ona uvijek zatreperi samo u onome ko je nje dostojan.”

PRIPOVJETKA PORTRET

“…To je bilo iznad njegovih snaga, a ni vremena nije imao; neuredan život i društvo u kome je htio da igra ulogu svjetskog čovjeka odvodili su ga daleko od rada i misli. Kičica mu se hladila i krzala, i on se, bezosjećajan, zatvorio u jednolične, odreðene, davno oveštale forme.”

PRIPOVJETKA - PORTRET
“Ranije je ipak tražio put da dâ neku novu pozu, da iznenadi snagom, efektom. Sad mu je i to postajalo dosadno. Um se umorio od izmišljanja i razmišljanja.”… nastavak sl. pasus