Status Updates From Luča mikrokozma

“Da se c’jela ova dva prostora
U šar jedan zrakah svijetlijeh
Preobrate i pravilno sliju,
I šar ovaj da se pruži pravo
U najtanju što mož postić žicu
Preko ravni užasna prostora —
Ovaj prostor što bi ova žica
Sa tančinom sv’jetlom proniknula
U prostoru onom užasnome,
Koga kraje ja jedan postižem,
Bi ti bio samo jedna točka!
Um je samo jedan bez granice,
Svi su drugi kratkovidni umi.”

“Ja sam tvoja iskra besamrtna” –
reče meni svijetla ideja –
“Vodiću te k vječnome ognjištu
Od kojeg sam i ja izlećela.
Već tegotni okov fizičeski
Zbaci s sebe, osvobodi ga se,
Pod tuđijem ne stenji bremenom;
On je stručak slabi i nejaki,
Za mah smrtni samo iznikao,
On je ručak gada puzećega.”

Hitrost mu je i lukavstvo dato
samo teke da je člen dostojni
na zemaljski sajam nesmisleni;
volje mu je osnov položena
na krilima nepostojanosti;
želja mu je strastih užasnijeh
pobuditelj, rukovođa slijepi;
zloća, zavist, adsko naslijeđe,
ovo čojka niže stoke stavlja, -
um ga, opet, s besmrtnima ravni!