Sara G > Recent Status Updates

Čitala na engleskom pre...dosta godina, pa ajde na srpskom da se podsetimo.

Odakle sam bila, više nisam

38.5°C

a u prici moskovski suton

lepa vam je frizura

Nije neka zabava lagati starca nacetog demencijom i mada kad se prepricava zvuci smesno, kad se nadjes u situaciji da pred svedocima treba da obmanjujes onemocalu i zaglupelu osobu koju si poznavao kao mocnu i inteligentnu, tako da i tebi samom tesko da je smesno, cak izgleda kao sprdnja, a to nikome nije bila namera, samo nisu imali hrabrosti da mu kazu da se vise ni za sta ne pita.

tihi ljudi, pogotovo slucaj cutljivog pradede

I imagine everyone back home, that they might have been playing for hours without me.

i should want to survive to outlive
my particular beauties i should want to survive
long enough to forget ever wanting to be touched

My body is something I have worn
for other people.

I should mention there was a husband, twenty-seven—
I can hardly imagine it, a boy that age, my father.

"On television, a dirty pale man who has wild eyes and sings for a band called Boomtown Rats is crowned the king of Ethiopia. He is everywhere. Every news broadcast, every song in the whole world. Bob Geldof.
Wherever he is people fall, twist, writhe, lose language skills, accumulate insects around their eyes, and then die on BBC. Food pours."

"I am worried because our head boy is a homosexual. It is broadcast on every toilet wall in the school. I am not sure what a homosexual is."

"Mum won’t let me go to the library because they found out that I had managed to spend the whole year avoiding math homework and reading novels in class."
.
"Jimmy is home on half term, and I have found science. It is round and perfect, like a circle."

"Above all, how could a girl sleep on her own? At home, the mothers made sure the younger girls shared a bed or a mat with the older girls. Are sisters really sisters if they don’t fall asleep all squashed together? And how can true friendships form without the exchange of confidences on a shared mat?"

"Windhoek has three temperatures: hot, mosquito, and fucking cold."

What a start!

The food in the breakfast hall was slippery and fluid: silky soft white bread slices that dissolved like candyfloss in my mouth. [...] I remember everything at home as being textured: whole-wheat bread with hard crusts and coarse liver paste, the feeling of grains and fibrous meat swallowed with black tea, the whole lot going down your throat like wet gravel. Here, I chewed and only the sugar crunched.

"Ovo neka nam bude lekcija da ne mešamo đubre s pšenicom: da ne gajimo u narodu obožavanje bleska i gospoštine, da ne hranimo narodnu sujetu i nerazumnu mržnju spram drugih naroda, đoja 'prirodnih neprijatelja', zajedno sa ljubavlju narodnom za svojom slobodom, svojim jezikom i svojom samostalnom obrazovanošću."

MOLITVA III

I kad ti nova zora
napuni rane,
pobegni sa bodljikave žice
i dođi, možda ćeš imati volje
da nam bude bolje.
Gospode.

11.5.99.

Na ovoj fotografiji se ne vidi
kako cvrči žeženo telo u morskoj peni
Ne čuje se serenada sa balkona
Ne oseća se moja žudja prema jednoj ženi
Ni vreli vrisak što sanja peščane slasti
Zvezde su zaboravile da izdaju
Tajne su ostale na dnu mora
Oči su stidljivo skrenule pravac
Čuju se pijani zrikavci
Samo se još iz stomaka
Propinje žeženo moje telo u Vodicama kod Šibenika

Pokloniću ti mast i leba
S alevom paprikom
I zamoliću majku da ti to lepo začini
Kao i svakom gostu moga srca

Ovo nije greška u snimku
Ovo je sneg
To nisu tačkice
Ovo su vrane u beskonačnosti
Ovo je svemir
Ovo je misao
Zamenjena ćutnjom
Ovo si ti, ubeđuje me majka
Ovo sam ja
Kad neki put
Prođem pored dece
Čini mi se
Kao da peva malo dete u meni
Čudno
Kao da sam i ja nekada
Bio dete
O tome svedoče tačkice
U beskonačnosti
Dok je majka sa ocem
Radila dodatnu šihtu za Tita i Partiju
Mi smo se igrali u flotacijskom pesku

Znam kada su na nebesa izmišljena jurišali
i do njih sebe propinjali.
Znam kada su brda ostavljali nasred neba.
Kada su na petnaestom horizontu
zanavek ostavljali ljudsko meso
i iz horizonta hitali u lelujavu svetlost.

I pričali su kako su se bobice znoja cedile između mišica,
kako se i nebo propinjalo i kako su se lažno smejali.

I prošlo je to vreme.
Tako su hteli i tako radili.
I to se zove život i biti živ.

Zapevati, isto je što i pticu gledati,
zakoračiti kao voda što se razliva.
Koga ljubiti?

Pesme nema, ptice u meni.
Vode nema što se razliva.
Koga ljubiti?

Nema ničeg jačeg od lepote,
niti će reke potopiti,
niti ptice opevati,
zapevati, isto je što i ptice gledati.

Nisam ni prohodao,
a vuci mi rastrgoše
kolevku od jasike
u kojoj su i moja braća snila.

Otac se iz rudnika vratio krvav
i to beše za mene samo tajna
i misao koja ćuti.

Kako se pravi nova kolevka?
Ako treba i zubima, sine,
rekao je
i požurio majci
da pomogne u polju.

Divno se živelo u detinjstvu,
hrašće je davalo med,
kamen nije kazivao međe,
sve se onda moglo.
Promiču drhtave senke predela
zaspalih od umora od prve noći,
misli se roje
međ suzama i zvezdanim sjajem,
istim protiču dahom,
istim lutaju krajem.
Divno se živelo u detinjstvu.