Helikaon’s Reviews > Cesta > Status Update

Znao je da se nada bez pokrića. Nadao se da će biti više svjetla, premda je po svemu što je znao svijet postajao sve mračniji. (...)
Noću, kad se budio kašljući, sjedio bi u mraku s rukom na glavi. Kao čovjek koji se budi u grobu. Kao oni iskopani mrtvaci iz djetinjstva, premješteni da bi se sagradila autocesta.

Kad se ponovo probudio, učinilo mu se da je kiša prestala. Ali, nije ga to probudilo. U snu su ga posjetila bića kakva nikad prije nije vidio. Nisu govorila. Učinilo mu se da su čučala pored njegova kreveta dok je spavao i onda se razbježala kad se probudio. Okrenuo se i pogledao dječaka. Možda je prvi put razumio da je dječaku i on sam bio tuđinac. Biće s nekog planeta koji više nije postojao. Sa sumnjivim pričama.

Pokušao je smisliti što će reći, ali nije mogao. Već se prije tako osjećao, gore od tuposti i od tmurnog očajanja. Svijet se smanjivao oko sirove srži objašnjivih entiteta. Imena stvari polako slijede te iste stvari u zaborav.
(...)
Sveti idiom okljaštren od svoje reference i od svoje stvarnosti. Vuče prema dolje kao nešto što pokušava zadržati toplinu. Na vrijeme da u tren oka zauvijek nestane.