U prvom delu (prvih 200 strana) upoznajemo se sa protagonistom knezom Miškinom, koji se vozom vraća u Rusiju iz Švajcarske u kojoj se lečio od epilepsije. Svi karakteri sa kojima se u početku susreće doživljavaju ga kao infantilnog, naivnog i neretko ga nazivaju idiotom. Ovo je logično sa obzirom na to da je radnja smeštena u ruskom društvu XIX veka, gde je cinizam bio izuzetno popularizovan, a pored toga i jaka želja za visokim statusom u društvu. Najčešće teme u ovom delu knjige su sukob morala i pohlepe.
Knez Miškin je jedini karakter koji je sa pravom empatijom pristupao scenama smrti neznanaca i nihovom doživljaju momenata pred samu smrt. U svojim pričama o ovakvim scenama, on čak uspe da posebno zainteresuje ljude koji su mu potpuna suprotnost i bar nakratko ih suoči sa sopstvenom smrtnošću i egzistencijalizmom.
Imena pojedinih karaktera imaju i potencijalno skriveno značenje i mogu se analizirati sami za sebe: 1. Knez Lav Nikolajevič Miškin - Lav koji označava njegov rojalni status, a onda i suprotnost u njegovom prezimenu Miškin, kao miš. Ovo drugo možemo tumačiti kao skromnost, ranjivost i njegovo umanjivanje samog sebe pred drugima. 2. Patren Semjonovič Rogožin - Rog, koji može da prikazuje njegovu ponekad glasnu i nasilničku energiju, što možemo videti u sceni kada upada na rođendansku proslavu. 3. Lebedev - Labud 4. Pticin - Ptica 5. Gavril Ardalionovič Ivolgin - Gavran Postoji tumačenje da je Dostojevski nazive ptica davao karakterima, kako bi opisao njihovo "snalaženje" u društvu, grabljenjem i oponašanjem drugih sa višim statusom u društvenoj hijerarhiji.
U prvom delu (prvih 200 strana) upoznajemo se sa protagonistom knezom Miškinom, koji se vozom vraća u Rusiju iz Švajcarske u kojoj se lečio od epilepsije. Svi karakteri sa kojima se u početku susreće doživljavaju ga kao infantilnog, naivnog i neretko ga nazivaju idiotom. Ovo je logično sa obzirom na to da je radnja smeštena u ruskom društvu XIX veka, gde je cinizam bio izuzetno popularizovan, a pored toga i jaka želja za visokim statusom u društvu. Najčešće teme u ovom delu knjige su sukob morala i pohlepe.
Knez Miškin je jedini karakter koji je sa pravom empatijom pristupao scenama smrti neznanaca i nihovom doživljaju momenata pred samu smrt. U svojim pričama o ovakvim scenama, on čak uspe da posebno zainteresuje ljude koji su mu potpuna suprotnost i bar nakratko ih suoči sa sopstvenom smrtnošću i egzistencijalizmom.
Imena pojedinih karaktera imaju i potencijalno skriveno značenje i mogu se analizirati sami za sebe:
1. Knez Lav Nikolajevič Miškin - Lav koji označava njegov rojalni status, a onda i suprotnost u njegovom prezimenu Miškin, kao miš. Ovo drugo možemo tumačiti kao skromnost, ranjivost i njegovo umanjivanje samog sebe pred drugima.
2. Patren Semjonovič Rogožin - Rog, koji može da prikazuje njegovu ponekad glasnu i nasilničku energiju, što možemo videti u sceni kada upada na rođendansku proslavu.
3. Lebedev - Labud
4. Pticin - Ptica
5. Gavril Ardalionovič Ivolgin - Gavran
Postoji tumačenje da je Dostojevski nazive ptica davao karakterima, kako bi opisao njihovo "snalaženje" u društvu, grabljenjem i oponašanjem drugih sa višim statusom u društvenoj hijerarhiji.