Zemlja pripada svim živim bićima jednako, kao što sva živa bića jednako pripadaju Zemlji.

I ako mislimo da Zemlja dijeli naše obmane, granice i mržnju, time se samo djetinje varamo.

Ako postoji neka svrha čovjeka, ona je sigurno u činjenju dobra, u ljubavi, opraštanju, pomaganju, a svaka struktura, ideja ili sistem koji navode čovjeka da čini suprotno, jedino mogu biti lažni.

Kad se govori o ljudskim granicama, govori se o granicama koje ljudi sami sebi nameću, a čine to iz straha.

Po meni, strah je odsustvo nade, laganje sebi da se nešto ne može, i kao takav, simptom potrebe za odmorom.

Od čega slijedi: odmori se, suoči se sa strahom, poveži se sa čovječanstvom, budi dobar Zemlji.
Otprilike tako.