Umjetnost Quotes

“Razlika između umjetnosti i zanata je da umjetnost trpi "grešku" u formi. Poput života. Za mene umjetnost ima smisla jedino ako se pomiješa, ispreplete, stopi sa "stvarnim" životom. Inače je tek oponašanje, promašaj, vježbanje života, kič, loša gluma, bend koji svira tuđe pjesme, stakleno oko koje pilji u prazno pretvarajući se da vidi, voditelj Dnevnika na televiziji, dizajniran za ugodno priopćavanje loših vijesti i nepotrebnih informacija.”
― Bekim Sejranović, Dnevnik jednog nomada

“A zašto? Zašto sve to? Kasnije sam pokušavao da to objasnim potrebom za onom “slobodom” koja se sastoji ni od čega i ničemu ne vodi, ali koja zato nije manje stvarna i imperativna potreba. Čitavog sam se vijeka od nečega “oslobađao”! Život mi nije bio drugo nego niz susljednih “oslobođenja”. Odbacivao sam od sebe sve, svlačio se do gole kože, kao brodolomac pred skok u valove. Vjerovao sam da tako postajem cjelokupniji; više svoj, više ja. Ostavljao sam nasušne oslonce, napuštao dragocjene izvore okrepljenja, a sve zbog one male neslobode kojom su me sputavali. Na epidermi ličnosti osjećao sam kao vežanj čak i tako nježne dodire da ni sâm nisam znao jesu li oni milovanje ili sputavanje. Kad su svi mostovi bili spaljeni, pitao sam se: što si time postigao? Usamio si se, ogolio do kosti, stvorio oko sebe pojas pustoši. Lišio si se svega, pa najzad i sebe sama - osakaćena i nepotpuna bez svega onoga što te integrira i objašnjava. Drugi imaju bar svoje lance. Ti nemaš ni to.

Nisu izostale ni varijacije na temu žrtva.

- Žrtva! Umjetnost i žrtva! Vječiti binom, u njegovim beskonačnim odnosima i omjerima. Žrtva i umjetnost. Žrtva umjetnosti. Umjetnost žrtve. A žrtva za instrument bez sumnje predstavlja najviši stepen žrtve za koji je sposoban ljudski stvor. Ta molim te, zar bi iko od nas bio spreman da za čovjeka prinese onoliku žrtvu koliko prinosi za instrument!”
― Vladan Desnica, Proljeća Ivana Galeba

“Umjetnost je ono u što stane Svijet. Roman koji ću čitati sljedećih petnaest dana sasvim će me izmijeniti, preusmjeriti mi život. Film, simfonija, veličanstveni spjev Borisa A. Novaka, o kojemu će tek biti riječi... U to stane svijet. I onda se, ponekad, plače. Nije ta mala Terezina pjesma velika zato što se majka nad njom rasplakala - plače se i dok se guli i reže kapula- ona je velika zato što njoj, mojoj majci, sugerira sav njen život.”
― Miljenko Jergović

“Koliko već godina imate, a niste se sami sa sobom dogovorili oko nekih osnovnih stvari. Hoćete li, na primjer, radije sanjati umjetničko djelo ili ga ostvariti; hoćete li u književnosti sudjelovati kao fusnota koja se lako može izostaviti ili kao nezaobilazno umjetničko djelo?”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Naivna Partenopa, koja nije znala za Odisejev trik s voskom, doživjela je Odisejevu stoičku ravnodušnost kao težak udarac svom umjetničkom samopouzdanju, i radije se survala u more nego da nastavi s pjevanjem koje više nikoga ne začarava. Partenopa je simbol borbe za umjetničku prvorazrednost, za visoke umjetničke standarde, anticipatorski borac protiv užasavajuće moderne dreke, ali i simbol neviđene naivnosti: većina ljudi, naime, rađa se s voskom u ušima.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Zaista, zašto smo tako uvjereni da je Van Gogh opstao zahvaljujući svojoj genijalnosti, a pritom podcjenjujemo detalj, odsječeno uho? Po čemu vi pamtite živuće moderne umjetnike? Ima li ijednoga ili ijedne među njima koji nečime nisu skandalizirali javnost? Gdje je taj samozatajni skromni umjetnik, pokažite mi ga! Svi su umjetnici mitotvorci, samo jednima uspijeva da postanu slavni, a drugima ne.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Neka od najslavnijih umjetničkih djela u povijesti su samo varijacije na teme.”
― Milena Benini, Nokturno za krpelja

“Potaknuta svojom snažnom tlapnjom, znanost nezaustavljivo hita do svojih granica na kojima pripada njezin, u biti logike skriveni optimizam. Jer obodnica kruga znanosti ima neizmjeran broj točaka i, premda je nezamislivo kako bi se taj krug ikada mogao do kraja premjeriti, vrstan i obdaren čovjek još prije sredine svoga životnog puta neizbježno nailazi na takve granične točke na obodnici pa otamo ukočeno zuri u nerazjašnjivost. Kad na svoje zaprepaštenje zamijeti kako se na tim granicama logika vrti oko sebe i najzad grize vlastiti rep - onda tu izbija nov oblik spoznaje, tragična spoznaja kojoj je, samo da bi bila podnošljiva, za zaštitu i lijek potrebna umjetnost.”
― Friedrich Nietzsche, The Birth of Tragedy