Jadranka

“Da bi preživjeli, mi sebi pričamo priče koje ne uključuju bolest. Naši heroji umiru na bojišnici, ne od kronične boli. Dijareja nikada ne dospijeva u mit. U tragedijama nema menstrualnih grčeva. Sindrom iritabilnog crijeva je začudno odsutan iz žanra trilera. Patnja ima svrhu, slavodobitna je, plemenita, zaslužena, autoritativna – Ajax pada na svoj mač, Julija uzima otrov, Jane Eyre umire u vatri, Prometej plaća za svoje prijestupe jetrom. Nisu uzrokovane zemaljskim neugodnostima poput izostanka zdravstvenog osiguranja, krivim dijagnozama, dugim redovima u apotekama, prestanku protoka vremena u čekaonicama, ili simptomima koji zahtijevaju da ležimo u nepomičnom položaju dok sati i sati puze.”
― Johanna Hedva, How to Tell When We Will Die: On Pain, Disability, and Doom

“I would like so much to be the freest of free women: so free that I would even be liberated from the painful sensation of being liberated. I would like to be so freely free that I would never even think to say to myself: "How free I am!”
― Hélène Cixous, The Book of Promethea

“The master's tools will never dismantle the master's house”
― Audre Lorde

“I zaista, takve bolesti neprilagođenosti na fizičku i društvenu sredinu kao što su anoreksija i agorafobija pogađale su i pogađaju nesrazmerno veliki broj žena. Oboleli od anoreksije – gubitka apetita, samonametnutog gladovanja – prvenstveno su mlade devojke. Od agorafobije – straha od otvorenog ili “javnog” prostora – obično oboljevaju osobe ženskog pola, najčešće sredovečne domaćice, kao što je slučaj i sa oboljevanjem od obogaljujućeg reumatoidnog artritisa.”
― Susan Gubar, The Madwoman in the Attic: The Woman Writer and the Nineteenth-century Literacy Imagination