Jadranka

“Miljenici muza večnog života
uvek revnosno obrađuju
Svoje vtove,
čupaju nepokoreni korov
iz sopstvenih živica,
presađuju
sadnice odanosti
pod karantine
patriotske inkubacije.
Isušuju nepodvižne močvare
drenažama i kateterima
bogobojažljivosti.

Do nebeskog suda
protežu se njihova
sudska ovlašćenja.”
― Nikola Djokovic

“I zaista, takve bolesti neprilagođenosti na fizičku i društvenu sredinu kao što su anoreksija i agorafobija pogađale su i pogađaju nesrazmerno veliki broj žena. Oboleli od anoreksije – gubitka apetita, samonametnutog gladovanja – prvenstveno su mlade devojke. Od agorafobije – straha od otvorenog ili “javnog” prostora – obično oboljevaju osobe ženskog pola, najčešće sredovečne domaćice, kao što je slučaj i sa oboljevanjem od obogaljujućeg reumatoidnog artritisa.”
― Susan Gubar, The Madwoman in the Attic: The Woman Writer and the Nineteenth-century Literacy Imagination

“Kada sam počela da uživam u svojoj spisateljskoj moći, sanjala sam kako je moja majka dala da me sterilišu! (Čak i u snovima mi krivimo naše majke za kaznene izbore koje nam naša kultura nameće). Krenula sam za majčinskom figurom u svom snu, vitlajući velikim nožem; na njegovoj oštrici je nešto bilo napisano. Povikala sam: Znaš li šta činiš? Uništavaš moju ženskost, moju žensku moć, koja mi je važna zbog tebe!”
― Anne Sexton, Letters of Note: Mothers

“Da bi preživjeli, mi sebi pričamo priče koje ne uključuju bolest. Naši heroji umiru na bojišnici, ne od kronične boli. Dijareja nikada ne dospijeva u mit. U tragedijama nema menstrualnih grčeva. Sindrom iritabilnog crijeva je začudno odsutan iz žanra trilera. Patnja ima svrhu, slavodobitna je, plemenita, zaslužena, autoritativna – Ajax pada na svoj mač, Julija uzima otrov, Jane Eyre umire u vatri, Prometej plaća za svoje prijestupe jetrom. Nisu uzrokovane zemaljskim neugodnostima poput izostanka zdravstvenog osiguranja, krivim dijagnozama, dugim redovima u apotekama, prestanku protoka vremena u čekaonicama, ili simptomima koji zahtijevaju da ležimo u nepomičnom položaju dok sati i sati puze.”
― Johanna Hedva, How to Tell When We Will Die: On Pain, Disability, and Doom