Ivana

“Miran bar, tiho svira Vendome Modern Jazz Quarteta, tu su zdjela s orasima, dupli viski s ledom. Čaša stoji na šanku, na trenutak nedirnuta, samo je pogled uprt u nju. Viski, kao i lijepa žena, zahtjeva divljenje. Prvo gledaš, onda je vrijeme da piješ.”
― Haruki Murakami

“Možda je plakala jer joj se život ispriječio, njegov ludi tijek koji nije ni za što mario, koji se kotrljao preko nje poput oluja koje su ujesen tresle njezinu kuću, uzimale joj požutjelo lišće iz vrta i nosile ga preko polja i koji joj upravo dan nakon što je naumila otići s Ajom daruje sivu iskazni koju je pripremio za nju u prijavnom uredu u Kirchblutu, u malenom pretincu, pokraj kemijske olovke obješene na lančić.”
― Zszsa Bank

“Jednom sam ga sreo pred alatnicom. Pitao sam ga što to čita. Slegao je ramenima i neodlučno mi odgovorio:
"Knjigu. Zašto pitaš?"
Pitao sam ga kakvu knjigu čita.
"O jeziku."
Što konkretno?
"Gramatiku za svakoga. Da skinem već jednom s dnevnog reda pravopis i te stvari."
Pa zar se može "knjiga o jeziku" čitati kao i nekakvo štivo koje čitaš da ti prođe vrijeme?
"Riječi i te stvari", poklonio mi je svoj polagani osmijeh, "to ti je isto kao i poznavanje ljudi. Odakle potječu. S kim su u rodu. Kako se svaka od njih ponaša u različitim situacijama. Osim toga", zastao je i poslao desnu ruku na dugo putovanje oko svoje krupne glave da bi se počešao po lijevoj sljepoočnici, nelogična a ipak gotovo kraljevska gesta, - "osim toga, što znači : 'da ti prođe vrijeme', to uopće ne postoji. vrijeme jednostavno ne prolazi."
Ne prolazi? Kako to misliš?
"Šta ja znam? Možda je upravo obratno: da mi prolazimo u vremenu. Šta ja znam? Ili možda vrijeme prolazi u ljudima? Bi li ti se dalo sjesti malo samnom da sortiramo sjeme? Sjeme je u šupi. U hladu. Osim ako ne želiš raditi nešto drugo. Ili bi možda htio slagati prazne vreće?”
― Amos Oz, Black Box

“Pogledala sam ga, i vidjela da je star, sad je to bilo posve očito. Zapazila sam to na isti način kao što se zapazi da se netko smočio na kiši, ili da je zaboravio zakopčati nekoliko dugmadi na košulji. Kao da su ta zapažanja jednako važna, i jednako privremena. Premda to nije tako. I pomislila sam: mora shvatiti da to kod njega nije privremeno. On neće starost ostaviti iza sebe.”
― Merethe Lindstrøm