Bepina Vragec

“When unjust decisions are accepted, injustice is sanctioned and perpetuated; when unjust decisions appear and are violated on those occasions when they appear, it is a healthy discrimination between right and wrong that is fostered; when unjust decisions become the rule, then the government and its officials should be toppled.”
― Howard Zinn, Disobedience and Democracy : Nine Fallacies on Law and Order

“Za štrikliranje pasoša sam k znanju primio. Ne tiče me se. Dok je Aleksandar, u Srbiju neću dolaziti. U veću me brigu baca što zabranjuju skupove. A kod nas, gde nema gužve, nema ni smutnje. Srbi nisu, kao Romeji, pogodni za dogovore, sozokletija, tajna društva. Srpska Heterija je nemoguća. Oni su više za naprečac dizanje i svršavanje stvari usput. U smislu toga da krenu na litiju, a završe paljevinom Dvora. U toj osebini valja i tražiti lek belaju sa zakonom protiv zborovanja i dogovaranja. Da l’ se opominješ propalog projekta da dignemo bunu pod vidom sakupljanja potpisa za povratak iz internacije onih propalica, Vučića i Petronijevića?”
― Borislav Pekić, Zlatno runo 4

“Шта даље бјеше, какав је крај?
Прича учи то, потанко, знај.”
― Branko Ćopić, Ježeva kućica

“Svi izgledaju zloslutno slično. Listom su muškarci, uglavnom u kasnim pedesetim i šezdesetim godinama. Većinom su odeblji, ošišani, tamno odjeveni. Najevu se čini kao da imaju i isti izraz lica - izraz pun zlovoljnog neodobravanja i nejasnog ogorčenja. Od kraja rata do danas dobrano su ostarjeli. Sve važno što im se dogodilo u životu dogodilo im se u tih pet davnih, slavnih godina. Dogodilo se kad su bili mladi, kad su bili važni. Kad su im svi bili zahvalni. Kad im je on tepao da su generacija pobjednika.
A onda su i svijeti i ova zemlja krenuli dalje. Ljudi su se počeli bogatiti, pa siromašiti. Dignuli su kredite, pa još kredita, pa su te kredite vraćali. Počeli su brinuti svoje brige. Došle su konjunkture, pa su došle krize. Ljudi su se iseljavali iz zemlje, a sad se u tu istu zemlju drugi ljudi useljavaju. Ni svijet ni ova zemlja nisu stajali. Pomaknuli su se, otišli drugamo. A u očima tih ljudi na ekranu Najev točno vidi: to je najgore što im se moglo dogoditi. Na cijelu ovu zemlju gledaju kao na nezahvalnu kučku koja im ne pridaje pažnju kakvu su zaslužili. Stoga je kane izboriti natrag.”
― Jurica Pavičić, Usta puna mora