Bepina Vragec

“Svi izgledaju zloslutno slično. Listom su muškarci, uglavnom u kasnim pedesetim i šezdesetim godinama. Većinom su odeblji, ošišani, tamno odjeveni. Najevu se čini kao da imaju i isti izraz lica - izraz pun zlovoljnog neodobravanja i nejasnog ogorčenja. Od kraja rata do danas dobrano su ostarjeli. Sve važno što im se dogodilo u životu dogodilo im se u tih pet davnih, slavnih godina. Dogodilo se kad su bili mladi, kad su bili važni. Kad su im svi bili zahvalni. Kad im je on tepao da su generacija pobjednika.
A onda su i svijeti i ova zemlja krenuli dalje. Ljudi su se počeli bogatiti, pa siromašiti. Dignuli su kredite, pa još kredita, pa su te kredite vraćali. Počeli su brinuti svoje brige. Došle su konjunkture, pa su došle krize. Ljudi su se iseljavali iz zemlje, a sad se u tu istu zemlju drugi ljudi useljavaju. Ni svijet ni ova zemlja nisu stajali. Pomaknuli su se, otišli drugamo. A u očima tih ljudi na ekranu Najev točno vidi: to je najgore što im se moglo dogoditi. Na cijelu ovu zemlju gledaju kao na nezahvalnu kučku koja im ne pridaje pažnju kakvu su zaslužili. Stoga je kane izboriti natrag.”
― Jurica Pavičić, Usta puna mora

“Hej Slovani, naša reč
Slovanska živo klije

These words are for those who died,
These words are for those left behind.
These words are for you, Poland,
And these ones for my homeland.

Živi, živi, duh slovanski,
For the spirit of our fathers,
For the glory of our sons,
Bodi živ na veke
For the power of the Spectre,
For the Holly Alliance

Let stones crack,
Let the earth quake
And let the tempest roar!

Let stones crack,
Let the earth quake,
Let freedom rise!

Hej Slovani, naša reč
Slovanska živo klije,
These words are for lovers,
These words are for their heart beats.
Dokler naše verno srce
Za naš narod bije
These words are for warriors
And these ones for all communists.

Živi, živi, duh slovanski,
Out of the feudal darkness,
Away from the Nameless One
Bodi živ na veke
We stand alone in history,
Facing East in sacrifice

*Slovania”
― Laibach, Volk

“Živjet će još svojih petnaest ili dvadeset godina kao ožalošćeni otac, ugledni poduzetnik. Bit će pažen i čašćen kao ratni veteran, zaslužan za domovinu. A samo će on znati prijesnu istinu: da je pojeo vlastiti okot.

Kako je ono bilo? Generacija pobjednika?
...
Generacija koja je uzela časti i penzije, ceremonije i povorke, TV dokumentarce i počasne mimohode, koncelebrirane mise, plakete i navijačke murale. A svojoj je djeci ostavila izlokan i ocijeđan svijet, vreću ničega. I moralni dug koji bi oni navodno morali plaćati osloboditeljima.”
― Jurica Pavičić, Usta puna mora

“There is no social value to a general obedience to the law, any more than there is value to a general disobedience to the law. Obedience to bad laws as a way of inculcating some abstract subservience to “the rule of law” can only encourage the already strong tendencies of citizens to bow to the power of authority, to desist from challenging the status quo. To exalt the rule of law as an absolute is the mark of totalitarianism, and it is possible to have an atmosphere of totalitarianism in a society which has many of the attributes of democracy. To urge the right of citizens to disobey unjust laws, and the duty of citizens to disobey dangerous laws, is of the very essence of democracy, which assumes that government and its laws are not sacred, but are instruments, serving certain ends: life, liberty, happiness. The instruments are dispensable. The ends are not.”
― Howard Zinn, Disobedience and Democracy : Nine Fallacies on Law and Order