Bepina Vragec

“Шта даље бјеше, какав је крај?
Прича учи то, потанко, знај.”
― Branko Ćopić, Ježeva kućica

“Nije pitanje zašto svi žele da te ponize, nego zašto svi mogu da te ponize.”
― Barbi Marković, Minihorror

“There is no social value to a general obedience to the law, any more than there is value to a general disobedience to the law. Obedience to bad laws as a way of inculcating some abstract subservience to “the rule of law” can only encourage the already strong tendencies of citizens to bow to the power of authority, to desist from challenging the status quo. To exalt the rule of law as an absolute is the mark of totalitarianism, and it is possible to have an atmosphere of totalitarianism in a society which has many of the attributes of democracy. To urge the right of citizens to disobey unjust laws, and the duty of citizens to disobey dangerous laws, is of the very essence of democracy, which assumes that government and its laws are not sacred, but are instruments, serving certain ends: life, liberty, happiness. The instruments are dispensable. The ends are not.”
― Howard Zinn, Disobedience and Democracy : Nine Fallacies on Law and Order

“Nikada se nije plašila grada niti ga je prezirala. Bila je to njena teritorija. Neće biti takvih ubogih mesta ukoliko pobedi revolucija. Ali biće bede. Uvek će biti bede, traćenja, surovosti. Nikada se nije pretvarala da menja ljudsko stanje, da je mama koja uzima tragediju od dece kako ona ne bi sebi naškodila. Sve drugo. Sve dok su ljudi slobodni da biraju, ukoliko odaberu da piju muharu i žive po slivnicima, bila je to njihova stvar. Sve drugo, samo da nije stvar Velikog Biznisa, izvor profita i put do moći drugih. Sve je to osećala još pre no što je išta znala; pre nego što je napisala prvi pamflet, pre no što je napustila Parheo, pre no što je naučila šta znači ’kapital’, pre nego što je dospela dalje od Rečne ulice u kojoj se igrala ’ide maca oko tebe’, klečeći na krastavim kolenima na pločniku sa drugim šestogodišnjacima, znala je to: da su ona, ostala deca, roditelji, njihovi roditelji, pijanci i kurve i čitava Rečna ulica na dnu nečega – da su temelj, stvarnost, izvorište. Ali želiš li da odvučeš civilizaciju u blatište? – vrištali su šokirani čestiti građani, kasnije, a ona je godinama pokušavala da im objasni da, ukoliko je blato jedino čime raspolažeš, onda, ako si bog, od njega praviš ljudska buića, a ako si ljudsko biće, onda pokušavaš da ga pretvoriš u kuće po kojima će ljudska bića moći da žive. Ali to nije razumeo niko ko je mislio da je bolji od blata.”
― Ursula K. Le Guin, The Day Before the Revolution