Komuniststar

“JERKO: Ajde, ajde, dosta je bilo... Nema se šta plakat, pisat ću ti čin se malo snađen doli, a ti se dobro pazi. Ne nasidaj propagandi, nego se drži ka pravi komunist. Ako ti, recimo, budu davali krila, nemoj ih uzimat. Reci, neka, meni je dobro i ovako. I one harfe šta ih oni sviraju: reci in, meni to, fala lipa, ne triba. A ako baš budeš morala svirat, ako je takva direktiva, zasviraj
in koju našu: “Po šumama i gorama", “Sred pušaka, bajuneta" i tako. A Boga, ako Vidiš, strogo službeno s njim. Jesi me čula, dobro se pazi da te ne obrate na svoju. ja ti, sa svoje strane, mogu obećat da ću i u paklu čuvat plamen revolucije.”
― Ante Tomić

“PLAVA BILJEŽNICA BR. 10

Bio jedan riđokos čovjek, koji nije imao ni oči, ni uši. Nije imao ni kose, tako da se riđokosim zvao samo uvjetno.
Nije mogao govoriti, zato što nije imao usta.
Ni nosa nije imao.

Nije imao čak ni ruku, ni nogu. Ni trbuh nije imao, ni leđa nije imao, ni šije nije imao, a ni utrobe uopće nije imao. Ništa nije imao! Tako da i nije jasno o kome je zapravo riječ...

Pa onda najbolje da o njemu više ne govorimo!”
― Daniil Kharms, Knjiga

“IZ KUĆE IZIŠAO ČOVJEK

Iz kuće izišao čovjek,
noseć zavežljaj o štapu,
i uputi se daleko,
i uputi se daleko,
i uputi se daleko, pješke, na put.

Išao je ravno i sve dalje,
a da pogled nije s puta sveo.
Nije spavao, ni pio,
nije pio, ni usnio,
nije spavao, ni pio, niti jeo.

I tako jednom, u sam osvit,
zamače u gust i mračan čestar.
I od tog trenutka,
i od tog trenutka,
i od tog trenutka netragom i nesta.

No ako negdje susretnete
tog čovu što u bestrv nesta,
Javite nam gdje je,
javite nam gdje je,
javite nam odmah, smjesta!”
― Daniil Kharms

“Na raznim sam izborima glasao za razne luzerske opcije, liste optimista i nadobudnjake koji su ostali ispod praga. Glasao sam za kojekakve zelene akcije, orahe i asocijacije socijaldemokrata, zaokruživao
gubitnike od Tripala do Katarine Peović, a ako postoji neki imaginarni deponij za tzv. izgubljene glasove, on je nesumnjivo pun mojih "bačenih" glasova, protraćenih uludo za entitete osuđene na život ispod praga. Ipak, kad se sjetim vlastite glasačke prošlosti, nikad ne osjećam sram što sam bacio glas. Nikad ne osjećam sram zbog onih - koji su izgubili izbore. Sram uvijek osjećam zbog onih koji su na vlast došli, pobijedili. A pogotovo zbog onih koji su na vlast došli uz pomoć mog listića. U ovih trideset godina
na izborima sam češće gubio, nego dobivao. No, zbog nekih ljudi koji su zahvaljujući mom glasu pobijedili osjećao sam ili još osjećam priličnu nelagodu. Imam se zbog njih potrebu ispričati općinstvu.
Ako mogu nešto reći sebi kao olakotnu okolnost - to nikad nisu bili ljudi koji su bili moj prvi izbor. Obično su to bili ljudi za koje sam glasao pragmatično ili u drugom krugu, koji su bili "second best". Bili su - kako se to kaže? - aha: manje zlo. Kad god bih se stidio zbog onoga što se ispililo iz mog listića, bilo je to onda kad bih glasao za manje zlo. Kad bih bio - za to su nedavno smislili termin -manjezloaš.”
― Jurica Pavičić