Lana

“...Ništa nije pomagalo.
Ostajala je postelja, koja kao grob pokriva zaboravom i leči svaku muku, iako manje savršeno. Ah, kad bi leći bilo isto što i zaspati, život ne bi bio ovo što jeste: smrt bez mira i izvesnosti. Dalji i nedostižniji od najvećeg blaga i najsmelijeg svetskog rekorda, san je ležao negde u daljini, okean sna, a ja sam ginuo za jednom jedinom kapi njegovom. Zaspati, spavati snom bez snova, mrtvim snom, u kom nema ni kofera, ni plača, ni ženske kose, ni žena, stvarnih ni avetinjskih.”
― Ivo Andrić, Jelena, žena koje nema

“Tvoj most prema njemu nisam uspio srušiti, a svoj prema tebi nisam uspio izgraditi.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava

“Poučen svojim dugim iskustvom, ja znam da ona spava u mojoj senci kao u čudesnom logu iz kog ustaje i javlja mi se neredovno i neočekivano, po zakonima kojima je teško uhvatiti kraj. Ćudljivo i nepredvidljivo, kako se samo može očekivati od stvorenja koje je i žena i avet. I potpuno isto kao sa ženom od krvi i mesa, i sa njom dolaze na mahove u moj život sumnja i nemir i tuga, bez leka i objašnjenja.”
― Ivo Andrić, Jelena, žena koje nema

“I loved a man who had opened up a world to me but hadn’t loved me enough to stay in it.”
― Jojo Moyes, After You