Maja

“Život u kojem su riječi ljupkost, čestitost, predanost upisane u pradobne činjenice prošlosti materinjeg jezika. Uz njih, ravnopravno, ponosna u svojem ladanjskom vrtu, možda i uz domaćinov bazen, stoji i riječ dokolica. Ona zna da je nekada bila prva pratilja riječi život, da je slijedila prije ili odmah poslije nje. Pripremala je bića za velike događaje, u njezinu krilu rađale su se ideje, ona je otvarala vrata ključnim trenucima velikih biografija i osiguravala vrata ključnim trenucima velikih biografija i osiguravala prostor i vrijeme kasnijim analizama i ocjenama. To je bila dokolica u godinama u kojima je izgovaranje riječi život praćeno ponosom i vjerom. A kad je život postao nešto drugo, nešto što treba izdržavati, u čemu se treba nadmetati, nestalo je i prava na dokolicu. Laptopi, siva izglačana odijela, svilene dizajnerske kravate, šoping centri i restorani brze hrane izgurali su riječ dokolica. Uz sve to ne ide dugo ispijanje kave. Jednostavno, ono ne podnosi brzinu i trenutak.”
― Julijana Matanović, I na početku i na kraju bijaše kava