Dina Goluza

“O, bože nepravedni, šta ćeš još navaliti na moju glavu! Nije ni najpametnija, ni najgluplja. Toliki krivi i nekrivi prožive život neprestano zijevajući. Zašto baš mene izabra da mi nikad ne bude dosadno? I uvijek moram da rješavam nerješive zadatke, kao treći brat u priči. A volio bih da mi malo bude i dosadno, i lako, i glatko, i da mirno spavam ljetni dan do podne, i da se budim bez misli i bez muke, i da ne mislim na sutrašnji dan sa strahom.”
― Meša Selimović, The Fortress

“Sad ih više nema. Ni kajsije, ni tarabe, ni nespretnih mundira. Ni djeda ni majke. U dvorištu je sad samo hrpa smeća i starog željeza, ostaci nečijeg namještaja, komadi polupane zahodske školjke. Kao da je netko izbljuvao svoj sažvakani život i ostavio ga tu da trune poput opomene.”
― Bekim Sejranović, Nigdje, niotkuda

“Ne može se spriječiti misao da se vrati samoj sebi, kao što se ne može spriječiti more da se vrati obali. Za mornara, to se zove plima; za krivca, to se zove grižnja savjesti. Bog podiže dušu kao i ocean.”
― Victor Hugo, Les Misérables

“Ali nisam mogao a da se živ ne pojedem danima razmišljajući o tome kako znati što je za tebe dobro ili loše, koja je odluka ispravna ili pogrešna. Kako na bezbrojnim životnim raskrižjima znati koji put vodi u propast, a koji ka sreći koja ipak samo zakratko odgodi taj naš posljednji pad koji će jednog, možda baš poput današnjeg vedrog i lijepog jesenjeg dana doći, ma što god mi u međuvremenu činili ili propuštali da učinimo.”
― Bekim Sejranović, Dnevnik jednog nomada