Masha

“Šoping-centar bio je prepun ljudi. Glavinjali su okolo poput lakomih životinja, baš kao da je taj dan posljednji dan nakon kojeg se trgovine više nikad neće otvoriti. Obitelji su se vukle zajedno, poput čopora, tegleći za sobom vreće i kese pune cipela, odjeće, igračaka i hrane. U vrećama i kesama primjećivao je tu i tamo natruhe sadržaja: kutije cipela, vitke svijećnjake, staklenke majoneze, repove sušenog bakalara. Promatrao je lica ljudi u žurbi, nemilosrdna, mrzovoljna, fokusirana na taj odsutni, posljednji grabež. Gledao je uokolo, istinski osupnut, i pomislio da nikad - čak ni u ratu - nije vidio ljudsku vrstu da je pala niže.”
― Jurica Pavičić, Crvena voda