Hana

“Ali Sonja mi se sviđala. Sonja s rupicom u obliku polumjeseca, njezina ljubaznost i dobrodošlica, ponuda da prespavam kadgod poželim iako će je još jedan tjedan bez hrane vjerojatno dotući – jer oblik se njezine lubanje previše nazirao ispod gotovo prozirne kože. Možda mi se toliko sviđala zato što sam je upoznao pola sata nakon što sam vidio nadgrobno kamenje Kirova. Možda je pogled na nju bio razlog što nisam toliko tugovao za susjedima, zarobljenim pod komadima smrskanog betona.”
― Benioff David City of Thieves

“„Nikad nisam bio u Arhangelsku. Tamo mora da je jako hladno.“
U tišini njezinog izbjegavanja odgovora, razmišljao sam o tome jesam li ja dosadna osoba. Tko i, osim nekog užasnog dosadnjakovića, mogao uletjeti djevojci s tako beznačajnim tričarijama? Da je neko nadareno prase, čud cijele farme, provelo život učeći ruski, i da je, kad je konačno postalo dovoljno učeno, čulo moje pitanje u prvom obraćanju ljudima, sigurno bi se zapitalo zašto je potratilo svoje najbolje godine kad se moglo u miru valjati u kaljuži i žderati napoj u društvu ostalih glupih životinja.”
― Benioff David City of Thieves

“„Klade se. Ciljaju određene zgrade u gradu, a piloti bombarderi javljaju im što su pogodili. Zat smo vas pitale za Zimsku palaču. To je jedna od građevina koju svi žele pogoditi.“
Sjetio sam se srušenog Kirova, Vere osipovne i blizanaca Antolkolski, razmišljao sam jesu li skončali pod hrpom ruševina ili su preživjeli rušenje zgrade te ostali zarobljeni podd velikim komadima betona i umirali spor, preklinjući za pomoć dok su ih dim i plin gušili pod ruševinama. Možda su umrli zato jer je neki nijemac u šumi, pijući iz flaše koja je kružila i šaleći se s kolegama časnicima, dao mladom artiljercu krive koordinate, a bombe promjera sedamnaest centimetara, namijenjene Zimskoj palači, pale su greškom na moju ružnu sivu zgradu.”
― Benioff David

“Some couples buy pots and pans when they move in together. Ulay and I began planning how to make art together.”
― Marina Abramović, Walk Through Walls: A Memoir