Hana

“Ostala sam mirno ležati, kao mrtva, i čekala da mi konačno netko javi što se dogodilo. To je najgore, sad kad se sjetim, u hladnu zoru biti siguran da se dogodilo nešto strašno, a imati nade da će sve biti dobro. A taman je postalo skoro savršeno. Savršenstvo postoji, bila sam tamo. Samo, kad se dođe do njega, ono traje jedan tren. Nakon njega kreće polagani raspad. Ili u mom slučaju suludo brzi.”
― Kristian Novak, Ciganin, ali najljepši

“„Klade se. Ciljaju određene zgrade u gradu, a piloti bombarderi javljaju im što su pogodili. Zat smo vas pitale za Zimsku palaču. To je jedna od građevina koju svi žele pogoditi.“
Sjetio sam se srušenog Kirova, Vere osipovne i blizanaca Antolkolski, razmišljao sam jesu li skončali pod hrpom ruševina ili su preživjeli rušenje zgrade te ostali zarobljeni podd velikim komadima betona i umirali spor, preklinjući za pomoć dok su ih dim i plin gušili pod ruševinama. Možda su umrli zato jer je neki nijemac u šumi, pijući iz flaše koja je kružila i šaleći se s kolegama časnicima, dao mladom artiljercu krive koordinate, a bombe promjera sedamnaest centimetara, namijenjene Zimskoj palači, pale su greškom na moju ružnu sivu zgradu.”
― Benioff David

“„Upucajte svakog Nijemca u glavu.“
„Pa to i nije neki test“, reče Kolja. „Već su ionako mrtvi.“
Njegova sposobnost da od loše situacije napravi goru više me nije iznenađivala. Heroj je valjda ona osoba koja nije svjesna svoje ranjivosti. Je li to onda hrabrost, ako si toliko glup da ne uviđaš vlastitu smrtnost?
„Ali mi smo još uvijek živi“, odvratio je partizan iz sjene, „jer pucamo u njih čak i onda kad se čini da su mrtvi.”
― Benioff David City of Thieves

“Varamo je ostao bez teksta; nikad nije pomislio da u tome ima nešto značajno. Ali shvatio je poantu. Još jednom se uvjerio koliko neobjašnjivo može postati nešto što je oduvijek bilo jasno."
Varamo, Cesar Aira”
― Aira, Cesar