Helikaon > Recent Status Updates

Znao je da se nada bez pokrića. Nadao se da će biti više svjetla, premda je po svemu što je znao svijet postajao sve mračniji. (...)
Noću, kad se budio kašljući, sjedio bi u mraku s rukom na glavi. Kao čovjek koji se budi u grobu. Kao oni iskopani mrtvaci iz djetinjstva, premješteni da bi se sagradila autocesta.

Kad se ponovo probudio, učinilo mu se da je kiša prestala. Ali, nije ga to probudilo. U snu su ga posjetila bića kakva nikad prije nije vidio. Nisu govorila. Učinilo mu se da su čučala pored njegova kreveta dok je spavao i onda se razbježala kad se probudio. Okrenuo se i pogledao dječaka. Možda je prvi put razumio da je dječaku i on sam bio tuđinac. Biće s nekog planeta koji više nije postojao. Sa sumnjivim pričama.

Pokušao je smisliti što će reći, ali nije mogao. Već se prije tako osjećao, gore od tuposti i od tmurnog očajanja. Svijet se smanjivao oko sirove srži objašnjivih entiteta. Imena stvari polako slijede te iste stvari u zaborav.
(...)
Sveti idiom okljaštren od svoje reference i od svoje stvarnosti. Vuče prema dolje kao nešto što pokušava zadržati toplinu. Na vrijeme da u tren oka zauvijek nestane.

(U obiteljskoj kući): Gledao je oblike koji su ga dozivali, ali nije ih mogao vidjeti.

No zašto je ona sad morala započeti govor o doručku?, zar nije bilo dosta za danas?, zar već nisam više nego dovoljno umoran?, zar napokon ne mogu dobiti malo mira i spokoja?, potreban mi je san, najednom osjetim beskrajan umor i pospanost, toliko sam umoran da bih se svakoga trena mogao srušiti ondje gdje stojim

Gledam druge koji su u gostionici, sjede s pivom i cigaretom kao svojom krhkom zaštitom od svijeta, čvrsto se drže za cigaretu, za čašu piva, jer more u njima veliko je, olujno i mirno, sjede i čekaju sljedeću i posljednju plovidbu na koju će se otisnuti, onu koja nikad ne završava, s koje se nikad neće vratiti kući, i ne osjećaju strah, neka ide, pomišljaju, onako kako ići mora, jer u tome je zacijelo neki smisao

Zar ti ne dosadi ovo tvoje slikanje? kaže
A ti stalno loviš ribu, zar ti ne dosadi sav taj tvoj ulov? kažem ja
Ali to je nešto drugo, kaže on
Da, nije baš jednako slikati i loviti ribu, kažem
Misliš li da sam toliko glup, kaže Åsleik
i pogledamo se
Ne, nisi glup, kažem
Ma ne, kaže on
Ne trebaš biti glup da bi svoje vrijeme trošio na ribolov, kažem
Prije bi se reklo da je tu obratno, kaže on
(str. 106)

Iako nitko od novinara nije očekivao kakvu scenu nasrtanja i nasilja prema ubojicama, nekolicina je predviđala po koji uzvik prezira ili prijetnje. Ali kad je gomila ugledala ubojice u pratnji cestovne policije u modrim kaputima, jednostavno je zašutjela kao da je iznenađena njihovim ljudskim likom.

Tko bi riječ'ma makar nevezanim,
Pričati mog'o o krvi i ranama
Što sad ih vidjeh, pa i prič'o s nova?

Doista, svaki izdao bi jezik,
Jer nam je opseg govora i pamćenja
premalen da bi sve obujmit mog'o.

Bog tako dao da ti ovo čitanje
Korist donese! Štioče, sam sudi
Jesam li mog'o ostat suhih vjeđa,

Kad zbliza vidjeh, kako lik nam ljudski
Svinut je tako, da mu suze kvase
Guzove, dolje po žlijebu tekuć.

Jest, ja sam plak'o, tvrde hridi na rub
Naslonjen; a moj pratilac mi reče:
"Zar i ti sad si jedan od tih ludih?

Tu, ljubav žive netom kad je umrla.
A bezbožniji tko je od čovjeka
Što samilost prot suda diže Božjeg?"