Valentina > Recent Status Updates

Snažno, emotivno, autentično. Lišeno suvišnog. Van🌟kategorije.

REread za književni klub. Uživam.

“ Robert Musil..opisuje društvo gdje ljudi prethodno ismijavani kao budale postaju vođe, gdje ljudi koje nitko nije ozbiljno shvaćao postaju slavne lićnosti, a ideje nekoć smatrane besmislenima odjednom su prihvaćene.”

Upravo kupljen na Sanjam knjiga. Izgleda da baš volim dnevnike. I stil Krune Lokotara. I sve što Semezdin dotakne.

Treba mi nešto kratko😉

Čitam izdanje Večernjeg lista iz 2004. To su vremena kada su se Večernji i Jutarnji nadmetali u izdavaštvu i time ostavili lijepo naslijeđe u mnogim hrvatskim privatnim bibliotekama.
Jedan od urednika Seid Serdarević, dizajn naslovnice Vanja Cuculić, izvrsno, zar ne? Izgleda da su to bila lijepa neka vremena. Ah.

Nije me dojmila kao Nitko ne napušta Palo Alto, potpuno je drugi povijesno društveni kontekst, a ja sam imala druga očekivanja. Ah ta očekivanja.

Osmijeh na licu i toplina u srcu…možda bi prikladnije bilo čitati ljeti, ali dobro dođe i u ovom sivilu svakodnevice😊

“They say you should never judge the book by its cover. But how else can you decide whether you might like it?”

Knjiga koju čitamo za prosinac, jako sam znatiželjna.

“Jeju je njezin dom, otok poznat po tri obilja: vjetru, kamenu i ženama.”

“…povijest obiluje takvim ljudima, ljudima kojima je nesto oduzeto.”

“…problem je sto svi traže najboljeg svirača, ali u jazzu moras traziti najprikladnijeg.”

“…da je zaista bio dobar partner, neke od mojih slabosti sačuvao bivza sebe.”

“S našeg balkona koji su opsjedali golubovi mogla se vidjeti gradska tržnica, zelena zvijer što je prije podne mervozno miljela između suncobrana i kamenih stolova, a poslijepodne bi zamukla i tu i tamo odaslala na naš balkon bat užurbanih cipela, pseći lavež ili dječji poklič. Noću bi muklo stenjala kakvu pijanu pjesmu ili nerazumnu psovku, utegnuta u smrad mokraće koju je pred jutro prala rosa.”

“Krug s mnogo središta a nije omeđen kružnicom.” Str. 27

“Bobu je vlastita ljutnja stvarala nelagodu.” Str 159

Lagano klizim kroz roman, izvrstan je Semezdin bašu skladu s očekivinjima. Zanimljivi su i vrlo živi svi likovi koji se pojavljuju:”Krasznahorkai. On umije da se čudi. Gost stigao iz druge galaksije, sve što na zemlji pogleda, on zapravo, vidi prvi put.”

“Ljudi su promicali, u svojim urnama na cesti, zarobljeni na putu od posla do kuće, mučeni od navike koja ih izjeda poput rđe.” Dejan Stojjković

Uzimam knjigu s police, oprezno. Skidam plastični omot. Oprezno. Knjiga je slobodna. Dodirujem korice. Tvrdi uvez, lijep dizajn. Uzbuđenje nove knjige - u mom svijetu nema konkurencije. Popis autora je impresivan. Otvaram, gledam omot i prvo s kim se sudaram je Drvo. Skidam omot, polako…jer, da se ne uništi…ostaju tvrde korice i stihovi (Drva) koji odzvanjaju.

Pročitala sam Uliksa i mislim da je potpuni promasaj. Duha ima, mislim; ali otišao je u one lošije vode. Knjiga je raspršena. Bočata. Pretenciozna. Neodgojena je, ne samo u očitom smislu, već u književnom smislu. Prvorazredan pisac, mislim, previše poštuje pisanje da bude zamršen; šokantan; postaje razuzdan, usiljen, bučan, neugodan, dobrodušne tjera da ga sažaljevaju, a stroge jednostavno nervira(62)

Bas mi je trebalo malo Elisabeth Strout..

Kakvo prelijepo izdanje Frakture - Bodoni, s rubom stranica pink boje i onom tako potrebnom trakicom za oznacavanje. Nosim knjigu po cesti. Vrtim je u ruci. Pravim se vazna. Pa tko ne bi?

A kakav tek zgusnuti tijek misli, mocniji i od trscanske bure od koje sam upravo pobjegla.

Mali predah od Empuzija za knjizevni klub

Uf, odmah me osvojila, dijalozima, opisima locusa kako stvarnog, tako i onog ljudskog, intimnog. Punokrvna književnost🤓

Odmah sam uronila u Magrisov uvod, ah…kakva komprimirana ljepota jezika…

Kao istinska zaljubljenica u Istru i sva zlata koja skriva i u dobro štivo i sve što ono pruža, mogu potvrditi da ovaj roman zadovoljava sve moje potrebe. Mike nije iznevjerio moja očekuvanja, naprotiv😊

Nakon Vegetarijanke, od koje se jos uvijek oporavljam, evo me na pedesetoj stranici s Almodovarom, red plivanja u moru, red pedofilije u crkvi, redateljskih igrica, homoseksualnosti, prijateljstva, ludosti, maste, nepredvidivosti…

Vise puta sam i sama pozeljela postati biljka i iz bljestavilosta i kakofonije zatvoriti usi i usta. Nestati. Ugasiti se. Jednom sam se skoro i ugasila…koliko poznajete vase najblize? Znate one, drage, dobro raspolozene, uvijek spremne saslusati i pomoci…ne poznajete niti njih, niti roditelje, niti muza, niti djecu. Samo si utvarate da ih znate..

Drugo citanje, za drugi knjizevni klub. Nikada ne bih ponovo posegnula za ovom knjigom…ali raspravi ne mogu prisustvovati samo temeljem sjecanja. Sjecanja na muku, krv i patnjuz Ah, mozda sam mogla i drugacije zakoraciti u pocetak weekenda..