Lucija’s Reviews > Povijest Hrvata, knjiga 2 - od kraja 15. stoljeća do kraja Prvoga svjetskog rata > Status Update

220.-222. o urbarima; 224. Matija Antun Relković

Jabuke zemlje - krumpiri 🍎
🌚

Želim ponovo čitati Alkara, "Ćupriju", Muljiku...

3. Čas na ovu stranu, čas na drugu. Nedostajalo je odlučnosti, a bilo je previše zbunjenosti. I nekakvog očaja. Na kraju smo ostali bez uglednih obitelji, a Beč je uspio provoditi politiku centralizma i apsolutizma. Narod je ostao i dalje ugrožen i osiromašen. Tragedija.

2. savez s Osmanlijama, jednom prilikom izjavljuje "da su Turci riječ održali, zaista ne bih sada bio zarobljenik." Unatoč tome, autori tvrde da velikaše nije vodila borba za položaje i vlastelinstva, nego domoljubni osjećaji. Mislim da ima nešto istine u tome, ali ne slažem se u potpunosti, vjerojatno jesu željeli dobro za te ostatke hrvatske zemlje, ali ostane dojam kao da ni sami nisu znali što hoće od silne želje

1. Priča o Zrinsko-Frankapanskoj uroti: autori teksta su nekako previše domoljubno oslikali cijelu situaciju, mislim da je bi mi se tekst svidio više da je ton bio manje zanesen. Tako da ne znam koji mi je zaključak, autori tvrde da je cilj bio želja za opstankom Hrvatske, njezina neovisnost i državnost, dok Petar radi na pregovorima o osmanskom vrhovništvu, a na suđenju i sam kaže da iako nije uistinu želio sklopiti

Fabijan Šovagović je bio *odličan* Ambroz aka Matija Gubec, kao da je iz slike Otona Ivekovića izašao. To mi uvik padne na pamet kad se spomenem bune.

Seljačka buna 1573.: "Naši su putovi nama zatvoreni, stoga hoćemo da nam se otvore." - Mikula Bartolić
Upravo ovih dana odigrale su se najvažnije bitke seljaka i plemstva u velikoj buni. Posljednja i odlučujuća je bila 9. veljače 1573. kada plemićka vojska uspijeva poraziti pobunjene seljake. Poslije se okrutno osvećuju...

Ponavljanje gradiva koje govori o Dubrovačkoj Republici.