Катарина Вуковић > Катарина's Quotes

“Sometimes I wish I were a cannibal – less for the pleasure of eating someone than for the pleasure of vomiting him.”
― Emil Cioran, The Trouble With Being Born

“I wish I were a girl again, half-savage and hardy, and free.”
― Emily Brontë, Wuthering Heights

“Be with me always - take any form - drive me mad! only do not leave me in this abyss, where I cannot find you! Oh, God! it is unutterable! I can not live without my life! I can not live without my soul!”
― Emily Brontë, Wuthering Heights

“If he loved with all the powers of his puny being, he couldn't love as much in eighty years as I could in a day.”
― Emily Brontë, Wuthering Heights

“Catherine Earnshaw, may you not rest as long as I am living. You said I killed you--haunt me then. The murdered do haunt their murderers. I believe--I know that ghosts have wandered the earth. Be with me always--take any form--drive me mad. Only do not leave me in this abyss, where I cannot find you! Oh, God! It is unutterable! I cannot live without my life! I cannot live without my soul!”
― Emily Brontë, Wuthering Heights

“I'm not so weird to me.”
― Haruki Murakami, The Wind-Up Bird Chronicle

“But I didn't understand then. That I could hurt somebody so badly she would never recover. That a person can, just by living, damage another human being beyond repair.”
― Haruki Murakami

“Do not pity the dead, Harry. Pity the living, and, above all those who live without love.”
― J.K. Rowling, Harry Potter and the Deathly Hallows

“Death's got an Invisibility Cloak?" Harry interrupted again.
"So he can sneak up on people," said Ron. "Sometimes he gets bored of running at them, flapping his arms and shrieking...”
― J.K. Rowling, Harry Potter and the Deathly Hallows

“Biti čovek, rođen bez svoga znanja i bez svoje volje, bačen u okean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdržati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredviđene postupke, svoje i tuđe, koji ponajčešće nisu po meri naših snaga. A povrh svega, treba još izdržati i svoju misao o svemu tome. Ukratko: biti čovek”
― Ivo Andrić

“I love the ground under his feet, and the air over his head, and everything he touches and every word he says. I love all his looks, and all his actions and him entirely and all together.”
― Emily Brontë

“If you live to be a hundred, I want to live to be a hundred minus one day so I never have to live without you.”
― Joan Powers, Pooh's Little Instruction Book

“SETI SE, TELO...

Telo, seti se ne samo koliko si bilo voljeno,
ne jedino kreveta na kojima si ležalo,
nego i onih želja, koja su zbog tebe
iskrile u onim jasnim očima
i drhtale u glasu – a neka ih je
slučajna prepreka osujetila.
Sada, kad je sve to već u prošlosti,
izgleda skoro kao da si se onim
željama i predavalo – kako su iskrile,
seti se, u očima što su te gledale:
kako su drhtale u glasu zbog tebe, seti se, telo.”
― C.P. Cavafy, C.P. Cavafy: Collected Poems

“Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetni dan, sine moj!
- Šta si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoćeš da usneš, sine moj?
Ne, oče, idem da ž i v i m.”
― Ivo Andrić, Ex Ponto, Nemiri, Lirika

“To je jedan od onih dobrih đaka, čednih i primernih u svemu, koji sa velikom lakoćom i kao uzgred polažu sve predmete, a celo svoje iskreno i stvarno zanimanje posvećuju svojim pomalo ćudljivim i nesređenim duhovnim sklonostima, izvan škole i njenog zvaničnog programa. To su oni đaci vedra i jednostavna srca, ali nemirna i ljubopitljiva duha. Njima su gotovo nepoznate one teške i opasne krize čulnog i osećajnog života kroz koje prolaze toliki drugi mladići njihovih godina, ali zato oni teško nalaze smirenje svojih duhovnih nemira i vrlo često ostaju za ceo život svaštari, zanimljivi osobenjaci, bez stalnog dela i bez određenog pravca uopšte.”
― Ivo Andrić

“Po tom višku koji nosi svako umetničko delo kao neki trag tajanstvene saradnje između prirode i umetnika, vidi se demonsko poreklo umetnosti. Postoji legenda da će Antihrist, kada se bude pojavio na zemlji, stvarati sve što je i Bog stvorio, samo sa većom veštinom i sa više savršenstva [...] Možda je umetnik preteča Antihrista. Možda se hiljade i hiljade nas "igramo Antihrista", kao što se deca, usred mira, igraju rata.”
― Ivo Andrić, Conversation with Goya

“Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Nisi ptica ni leptir obalom što leti,
kad nema mostova uzalud je čeznuti,
uzalud je shvatiti, uzalud je htjeti.

Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Ostavi bar jedan most između srca i mene,
u samoći je lakše neshvaćeno shvatiti,
mogle bi te nazad nagnati uspomene.”
― Ivo Andrić

“Nece biti manje dosadno ako napisem da je dosadno i velika smisla ne vidim u ovom, ali oko mene je tako pusto i prazno da je nuzno da nacinim bezutjesnu konstataciju, samo konstataciju:da sam bio i zivio i da mi je bilo neizmjerno dosadno.”
― Ivo Andrić, Priče o osobenjacima i malim ljudima

“Ovih dana sam mnogo čitao i mnogo razgovarao sa ljudima - više nego što je zdravo i dobro za mene - a nauk koji se može izvući iz svega toga uvek je isti.
Iznutra treba rasti, ćutke i neprimetno napredovati, i u pravi čas se zaustaviti. Sve drugo znači: sam sebi plesti zamku, spremati svoj sopstveni pad.”
― Ivo Andrić, Znakovi pored puta

“Priznaću bez oklevanja: ne volim mnogo one koji vole mnogo da pitaju, a onima koji su mi prijatelji kazujem, često i nepitan, sve što žele da znaju o meni, mojim mislima, planovima i poslovima, kao i o osećanjima koja ih prate.”
― Ivo Andrić

“Šta vredi sva ta huka, kad evo dođe ovakvo vreme pa čovek propadne tako da ne može ni da izgine ni da živi, nego trune kao direk u zemlji i svačiji je, samo nije svoj.”
― Ivo Andrić, The Bridge on the Drina

“Pa ipak se živi.Još samo katkad biva da me prevlada bol,pa se savijam kao crv na zemlji i pritištem lice u šuškavu,hladnu travu i izgovaram u crnu žednu zemlju riječi koje nemam kome da kažem.Još samo katkad grešno žudim smrt i žalim se nevidljivom Bogu,što sam udaren nepodnosivim prokletstvom,da najbolje misli i najbolja osjećanja prosipam neviđeno i zaludno kao pelud na kamen,iskre u tamu,jauk u vjetar”
― Ivo Andrić, Ex Ponto, Nemiri, Lirika

“I kad oni koji me tlače, truju i jedu, i koji za drugi život i ne znaju, nalaze u sebi snage, izdržljivosti i veštine za borbu, zašto da je ne nađem ja koji sam gledao i koji ću opet videti sjaj drugog, lepšeg života za koji nijedna žrtva nije prevelika i nijedna cena previsoka?”
― Ivo Andrić

“Samo plivati! Isplivati iz hladne vode i okrenuti leđa svemu, i maštanjima o onom što je bilo, i čega nema, i što bi trebalo biti, i ovoj obali i ovom životu. Plivati i isplivati.”
― Ivo Andrić

“Preda mnom je noć bez sna, nedogledna, jarosna, ubilačka pustinja. Čini mi se da je živo biće neće preživetini videti joj kraja. A meni valja živeti i čekati. Živeti sa nadom, u čekanju. Pa i bez nade.”
― Ivo Andrić, Jelena, žena koje nema

“Kud sam ja sve lutao? Kud su padale moje teznje, koliko posrtao, koliko bludio u mislima i grijesio u zivotu! - Kako da vam kazem kad to i rodjeno moje sjecanje zaboravlja! Oholost me je nosila kao vjetar. Oganj kojim mi je sagarala dusa nije me izjedao nego mi je davao snagu i zamah. Na borbe svijeta ja sam gledao kao sto se s vedra visa gleda na magle koje se nadvijaju po dolinama. Bio sam nijemi, oholi gost zivota.”
― Ivo Andrić

“I jos jednom se javi misao s kojom je sto puta zaspao,nejasna,nikada do kraja domisljena, a uvredljiva i jadna misao: zasto je put do zene tako vijugav i tajan,i zasto on sa svojom slavom i snagom ne moze da ga predje, a prelaze ga svi gori od njega? Svi,samo on, u silnoj i smijesnoj strasti, cio svoj vijek pruza ruke kao u snu. Sta zene traze?”
― Ivo Andrić, Turske priče

“Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se merio onim što više ne postoji. Ovako se mešaju utvare i život, pa nema ni čistog sećanja, ni čistog života.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Otići ću jednom.
Kuda?
Ma kuda.
Kada?
Nikada.
Čim đavo preciznosti došapne vrlo određena pitanja, maštanje nestaje. Ostaje tuga. Ostaje život oko nas.”
― Meša Selimović, Ostrvo

“— Zar smo svi zli?
— Svi. Neko manje, neko više. Ali svi.”
― Meša Selimović