Lucija

“Ali osjećaj konačnog odlaska je sličan, iako ovaj put svjesniji: opraštanje od ulica ovog grada, otkidanje od nečeg što sam mislio da ima veze samnom, očekivanje nečeg novog, neizvjesnost, želja da sve ovo svrši, da se riješiš kostiju, kože, dlaka na prsima, da te prevelike oči ispadnu iz duplji, želja da zaboraviš očajničku potrebu za ljubavlju, tu prokletu glad za ljubavlju što uništava, ljubavlju koja košta i zahtijeva više nego što tvoja misao može i naslutiti i koja ti na kraju skrši kralježnicu. A i opet, ako nisi spreman za tu i takvu ljubav, ne vrijedi ti ni živjeti.”
― Bekim Sejranović, Nigdje, niotkuda

“(...) Oh, koliko su važni svi ti suputnici i uvijek se premalo brinemo o njima, dok to možemo, je često samo egoistično buljimo u sliku vlastitog života, u vlastite brige i nevolje, zaboravljamo čak i prirodu, ljude na ulicama, vidimo samo tamu u kojoj sve nestaje jer nam je pogled mutan, nepravedan.”
― Irena Vrkljan, Protokol jednog rastanka

“ich aufrichtender Mensch und noch nicht ausdeterminierte reale Möglichkeit, das sind für die Entwicklung unseres Lebens, unserer Literatur, Philosophie, Praxis sicher die unabdingbarsten Kategorien.”
― Ernst Bloch, Tübinger Einleitung in die Philosophie

“...wars are orgies of forgetfulness. The twentieth century has archived vast catacombs, tunnels of information in which researchers get lost and in the end abandon their research, catacombs that ever fewer people enter. Stored away---forgotten. The twentieth century, a century of great tidying that ends in cleansing; the twentieth century, a century of cleansing, a century of erasure. Language perhaps remains, but it too is crumbling.”
― Daša Drndić, Belladonna