Sara

“Ljudi koji su izloženi predrasudama također su puni predrasuda. To što si i sam diskriminiran, ne čini te imunim na diskriminaciju drugih.”
― Bekim Sejranović, Tvoj sin Huckleberry Finn

“Ali osjećaj konačnog odlaska je sličan, iako ovaj put svjesniji: opraštanje od ulica ovog grada, otkidanje od nečeg što sam mislio da ima veze samnom, očekivanje nečeg novog, neizvjesnost, želja da sve ovo svrši, da se riješiš kostiju, kože, dlaka na prsima, da te prevelike oči ispadnu iz duplji, želja da zaboraviš očajničku potrebu za ljubavlju, tu prokletu glad za ljubavlju što uništava, ljubavlju koja košta i zahtijeva više nego što tvoja misao može i naslutiti i koja ti na kraju skrši kralježnicu. A i opet, ako nisi spreman za tu i takvu ljubav, ne vrijedi ti ni živjeti.”
― Bekim Sejranović, Nigdje, niotkuda

“...svi mi živimo u muzeju koji nazivamo životom i u koji stalno unosimo nova sjećanja pokušavajući na taj način sami sebe sačuvati od zaborava. Jer što je muzej nego poprište bitke između sjećanja i zaborava. Smisao te bitke je zaustavljanje vremena u jednoj određenoj točki od koje ne želimo ili ne možemo otići dalje, Tužna je to bitka, kao što su tužne sve unaprijed izgubljene bitke. Ali još tužnija je činjenica kako su sve bitke unaprijed izgubljene, jer sve kad-tad prerije snijeg zaborava i tek poneštko od naših života završi u muzejima naših sjećanja.”
― Bekim Sejranović, Dnevnik jednog nomada

“Poslije se Rale navukao na nacionalizam, a Kole na heroin. Heroin bolje puca, ali nacionalizam je jeftiniji i legalan.”
― Bekim Sejranović, Nigdje, niotkuda