Duda

“Dan je....
samo bijela hartija, na kojoj se sve biljezi
i ispisuje....
a racun se placa nocu..
na velikim, mracnim poljima nesanice.
Ali tu se sve rijesava i brise...
konacno i nepovratno..
Svaka preboljena patnja,
nestaje tu kao rijeka ponornica
ili sagori bez traga i spomena...”
― Ivo Andrić, Jelena, žena koje nema

“Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja rađa nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i
ne želim da otjeram jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Radi se o tome da odlazim jer ti tako želiš. Radi se o tome da nastojim biti dobar, častan i plemenit, pa sebi oduzimam tebe. Ostajem, dakle, bez onoga što mi je najvrijednije, kao svi ljudi koji su zaista dobri, časni, plemeniti. Shvatio sam da je nedostojno truda sve što je moguće bez ljubavi, a da ti ne smijem, ako te zaista volim, pomoći da sav svoj svijet svedeš na mene. Shvatio sam da bih ti pomogao u tome ako bih otišao s tobom vani da te zadržim. Zato postupam plemenito kao svaki idiot i odričem te se da bi ti mogla sačuvati kakvu-takvu cjelinu.”
― Dževad Karahasan, Šahrijarov prsten