Ivan Baran > Quotes

“Mržnja je ljubav koja nije uspjela.”
― Ivan Baran

“U strahu od ispuštanja snova, mnogi spavaju pred ljepotom stvarnosti.”
― Ivan Baran

“Jer sam čovječanstvo - i mrtve ću otkopavati, zakopavati, prevrtati; zatravljeno, u bezvjetrici sam se, ni ne brojim na samrti nalazio, a strahovao jesam, jer evo ga, eto zadaha od kojeg sam čitava života zadržavao dah...! Tu su porječja tragedija i oceana osmijesi, strah, to je strah nepomični, terevenka živovanja, a bud njega, bud toga da bih budan bio - za to sam se i otimao.”
― Ivan Baran, Veliki pad

“Njegova nutrina bila je zapaljena. Srce njegovo usijano.
To dakle bijaše ono što su ljudi nazivali rađanjem ljubavi.
To dakle bijaše, baš ta sekunda, ono čega će se godinama kasnije Samuel Gide sjećati kao početka svega najboljeg u njemu... i svega najgoreg.”
― Ivan Baran, Samuel Gide

“Ljubav su kratki požari a mržnja dugi pepeli.”
― Ivan Baran

“Mnogo srce poklonjeno je nekomu tko nije ni svjestan što je dobio.”
― Ivan Baran

“Neću reći odakle sam pošao, a i to samo zato što me je izreći stvar savršeno stid, tek želim obaznati - možda sjetilno, ali prekrajajući svaki obris dotadašnje gnosije, prolazeći tminom te trivijalne noći, ja sam otkrio da želim drugačije. Naposljetku - totalno - drugačije i prozaičnosti u rasplamsaju ambicije nije mogao nego doći kraj, a to jest ambicija, premda pejorativ, samo tako ustati, poći, potražiti točku osobne promjene, bez stvarnog obzira na cijenu i logiku, istodobno smiješno hladan od vjere da se traganjem išta uopće može pronaći, recimo je to kulmen snažnih težnji, a koje će zakipjeti skoro uvijek kad se osoba samovoljno ostracizira na dovoljno mnogo trenutaka jer tu dolazi do intrikacije, naprsnuća namisli, pa i ako smo mislili ne baviti se pojednostavljenim shvaćanjem stvarnosti već sviknuti se na ideje svjetine, susrest ćemo se - a to je nešto mnogo jače od nas - sa samopobunom, sa ultimativnom potrebom spaljivanja starih vrijednosti.”
― Ivan Baran, Veliki pad

“Mnoge ljubavi tek su pokušaji da se osoba zaštiti od nekoga još goreg.”
― Ivan Baran

“Odvojen od vremena sam mogao promatrati kako impostor, podlac koji sam postao i lakrdijaš postepeno zaboravlja sve ono za što se ranije bio spreman i odricati, čemu je vjerovao, predavao se, sabrano, okrutno duboko, sama nutrina mi je postala nešto strano, snovi, ostarjeli, vrijedili su manje, čovjek je postao sekundaran, bilo je teško prepoznati samoga sebe. I sa tim se otkrila određena nevolja, a ona je bila baš u toj pretpostavci da ja ne mogu znati hoću li kad prođe požar, kad noć prođe, a možda ona zaista i prođe, doći u neodoljivu napast nastaviti nekom novom, vlastitom, još smješnijom, još bezumnijom, odakle mi ta ideja da ću na kraju uopće moći osloniti se već i o sebe...?”
― Ivan Baran, Veliki pad

“To što si se probudio u buci ne znači da dok si spavao nije vladala tišina.”
― Ivan Baran

“Ozbiljnost je onoliko opravdana koliko sreće među ljudima je temelj.”
― Ivan Baran

“Svako je naše djelovanje zapravo raskrinkavanje onoga što zaista jesmo.”
― Ivan Baran

“Svake tuge uzrok je iluzija.”
― Ivan Baran

“Ispisani papir sadrži neke ideje. Prazan papir sadrži ih sve.”
― Ivan Baran

“Neukog nahuškaj, poremećenom pusti da se iživljava, siromašnom ne daj izbora. To je recept svakog rata.”
― Ivan Baran

“Mnogo ispred sebe, možda već i posve smiren, ugledao sam tako novoga čovjeka - nespreman.”
― Ivan Baran, Veliki pad

“Sloboda uvijek dolazi u krivi trenutak. Baš zato i jest sloboda.”
― Ivan Baran

“Mnoge mržnje tu su jer si ljudi nemaju što reći.”
― Ivan Baran

“Ako te zanima istina o životu, ubij Boga. Ako te zanima istina o smrti, ubij dušu.”
― Ivan Baran

“Žerava tinja,
dahom zažizana
kao jara, uvlači,
grije ona zrak
hladni, što me
steže dok krvarim
na mokrom jutru...”
― Ivan Baran, Tame Hil'guma

“Ako želimo da nas netko razumije, moramo mu prvo dati alat za razumijevanje.”
― Ivan Baran

“Istina je riječ izmišljena od strane čovjeka. Ne trati vrijeme tragajući za riječi izmišljenom od strane čovjeka.”
― Ivan Baran

“Čovjek koji je nesposoban kontrolirati samoga sebe u opasnosti je da počne kontrolirati druge.”
― Ivan Baran

“Okrutno je očekivati ljudskost od onih koji ju sami nisu dobili.”
― Ivan Baran, Samuel Gide

“Kako ćeš ispraviti stvari ako ih nitko ne vidi iskrivljenima?”
― Ivan Baran

“Ljubav su kratki požari, a mržnja dugi pepeli.”
― Ivan Baran

“Malice is but a buried fear that has sprouted.”
― Ivan Baran

“Kad ideš prema pravednosti, koraci odjekuju, jer hodnik je obično prazan.”
― Ivan Baran

“Možda nešto veliko, neponjantno preveliko, neka tiha vizija koju razumijevam sada skoro sveukupno rasapnut, nejasno nesvoj, nejak slučiti siže na shvatljivo i mnogo manje slobodan od njegove sadržine sasvim se maknuti; ja osjetim da više nisam ja. Možda nikada to nisam ni bio, ali ćutim, obuhvaćam, dotičem se spoznaje da i ako ima rastrovljenja, ono malne mora da je u neposrednom prepoznavanju vlastitih niskosti, prihvaćanju krivde pa i kad ne znamo iznaći što to bivanje jest, kud li rastrovljenje, kamoli krivda. I ja se nalazim u sivo-mlačnoj sobici bazdećoj po oporo oštroj bolesti gdje miruješ u svojoj bljedoplavoj haljini sa cvjetovima šarovito kičeroznim; osjet u meni je izvoran, stid je gusto neprobojan, gotovo me je strah dizati pogleda prema tebi, tvojemu licu okrunjenom bljedilom kuhinjskoga prozora. Mjesto tebe, u pod gledam, u pločice, postiđen uopće ti se obraćati, biti kraj tebe makar u predstanju pa i ako sam cijeloga života najviše htio baš ovdje uz tebe se nalaziti.
“Dogodilo se da si umrla. A sve što sam postigao, najviše na prevaru, uvjeravajući ljude da sam ono što nisam, dižući na tome cijeli svoj život, sve se počelo urušavati baš isti dan kad sam dobio vijest o tebi. Osjećao sam se raspadnut. Najniži. Sjećam se samo da nisam više imao snage...”
I sjećam se da si sjedila skoro i ne slušajući tako savršeno smirena, shvaćajući zaista i najniže gmizavce kakav sam ja, kao hrid kojega zapljuskuju tanahni valovi, zeleno-prozirni u odsustvu svjetla, odolijevala si mojim opravdanjima i bijednim mojim nenijama sasvim neusiljeno, sve da nisi pokazivala ni grote ljutnje - tek se suverenosti jedne dosjećam, udaljenosti, dostojne nedodirljivosti, a nakraju i tvoga šapta:
“Ali si se usudio.”
“Čuj me... Nije tako. To ipak nisam ja...”
― Ivan Baran, Veliki pad

“Negdje na vrhu planine, koja se zove filozofija, čovjeku se nudi: Dobiti ćeš sve, ali izgubiti ćeš sebe.”
― Ivan Baran